Aloja

Aloja  (lat. Aloe vulgaris Lam. i Aloe barbadensis Miller)

Narodna imena: aloa, prava aloja. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: aloe vera.
Naziv na engleskom jeziku: aloe vera.

Etimologija: Riječ aloja potječe od arapskog alloeh, što znači „gorka tvar“, zbog gorčine njezina soka. Latinsko ime Aloe barbadensis Miller povezano je s Barbadosom, gdje je biljka obilno rasla i bila prvi put opisana.

Povijest: Aloja poznata je tisućama godina zbog svojih ljekovitih svojstava. Egipćani su je zvali „biljkom besmrtnosti“ i koristili je u medicinske i kozmetičke svrhe, uključujući balzamiranje. Spominje se u antičkim tekstovima Sumerana (oko 2100. pr. Kr.), a stari Grci i Rimljani koristili su je za zacjeljivanje rana. Hipokrat i Dioskorid opisali su njezina protuupalna i regenerativna svojstva. Aloja se proširila svijetom zahvaljujući arapskim trgovcima, a tijekom srednjeg vijeka koristila se u Europi i Aziji. Španjolski kolonizatori donijeli su je u Ameriku, gdje se proširila na Karibe, uključujući Barbados, po kojem je dobila ime barbadensis.

Karakteristike
Općenito: Aloja je jednogodišnja zeljasta biljka iz obitelji ljiljana. Stabljika je 4-7 cm debela, okruglog oblika. Aloa vera Barbadensis je veća i danas se plantažno uzgaja.
Veličina: Biljka naraste do 60 cm visine. 
Listovi: Listovi su debeli, mesnati, kopljasti i na rubu pilasti s dugačkim bodljama, blijedozelene boje. 
Cvjetovi: Viseće duge cvjetne grozdove čine cjevasti crveni cvjetovi sa po šest latica. (01)
Korijen: Korijen je plitak, vlaknast i razgranat, prilagođen suhim i pjeskovitim tlima. Njegova glavna funkcija je upijanje vlage iz tla, omogućujući biljci preživljavanje u sušnim uvjetima. Za razliku od mnogih drugih biljaka, aloja ne skladišti vodu u korijenu, već u mesnatim listovima. Korijen također osigurava stabilnost biljke i pomaže u vegetativnom razmnožavanju putem izdanaka koji niču iz podzemnih dijelova.
Miris i okus: Sok je gorak, a miris osebujan. 
Stanište: Najčešće se uzgaja kao ukrasna biljka u lončanicama i u klijalištima uzgajivača, te plantažno. (01)

Srodne vrste: 
Aloe ferox (Južna Afrika), Aloe ciliaris. Ukrasne vrste: Aloe variegata (listovi su ukrašeni divnim šarama), Aloe humilis (odlikuje se trnovitim lisnatim lijevkom), Aloe arborescens (drvoliki aloj koji može narasti do tri metra). (01)

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj.

Droga: 
Listovi od kojih se dobiva tiskanjem ili iscjeđivanjem svježi sok aloje, mogu se brati tijekom cijele godine. Svježi sok aloje razrijedi se u alkoholu (80 g soka na 20 gr alkohola). Daljom preradom soka aloje može se dobiti prašak (Aloe pulvis), ekstrakt (Aloe extractum), emulzija (Aloe emulsio), čisti sok Aloe Vere Barbadensis iz kojeg je posebnom tehnikom stabilizacije soka odstranjen aloin kao i ekstrakti aloina. (01)

Upotreba:
Aloe vulgaris Lam. i Aloe vera (Barbadensis Miller) imaju široku primjenu u raznim područjima:
- Kozmetika i higijena – osim medicinskih primjena, aloe se koristi u šamponima, sapunima, kremama i pastama za zube, pružajući hidrataciju i njegu kože te vlasišta.
- Tekstilna industrija – Ekstrakt aloe ponekad se koristi za omekšavanje tkanina i antibakterijsku obradu tekstila, posebno u sportskoj odjeći.
- Poljoprivreda i vrtlarstvo – Aloe se koristi kao prirodni pesticid i gnojivo. Gel i ekstrakti pomažu u zaštiti biljaka od štetnika i poboljšavaju kvalitetu tla.
- Prehrambena industrija – Aloe se dodaje napicima, jogurtima i desertima, dajući im blago gorak, osvježavajući okus.
- Dekorativna biljka – Zbog svog egzotičnog izgleda i otpornosti, aloe je popularna kao sobna i vrtna biljka, koja pročišćava zrak i zahtijeva minimalno održavanje.

Sastav i aktivne tvari: 
Aloe vulgaris L.: aktivni glikozid aloin, emodin, gorka tvar i biogeni stimulatori. 
Aloe vera barbadensis Miller: barbaloin, izobarbaloin, antranol i antracen, aloe acid, aloe amodin, cimetova kiselina, krizofan kiselina, estar cimetove kiseline, eterično ulje, aloe ulcine, rezistanol, lignini, saponini, antrahinoni, vitamini A (karotin), B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin, nikotinska kiselina, amid nikotinske kiseline), B6 (priroxin), B12 (cianokobalamin), C (askorbinska kiselina), E (tokoferol), kolin (vitamin B kompleksa), kalcij, fosfor, kalij, željezo, natrij, klor, mangan, magnezij, bakar, krom, cink, šećer-monoza, glukoza, celuloza, aldonentoza, uronska kiselina, lipoza, aliinaza, L-ramnoza, acemannan, esencijalne aminokiseline, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, valin, histidin; sekundarne aminokiseline - asparaginska kiselina, glutaminska kiselina; alanin, arginin, cistin, glicin, histidin, hidroxiprolin, prolin, serin, tirozin, enzimi, amilaza, bradikinaza iii bradikininaza, katalaza, fosfataze (kisele i alkalne), celuloza, nukleotidaza, proteolitiaza ili proteaza. (01)

Svojstva: analgetik, antibakterik, antiinflamatorik, antikarcinomik, antioksidans, antitumor, antitusik, antiviral, bioregenerator, biostimulator, dermetik, detoksikant, dijabetik, dijetetik, drastik, emenagog, emoliens, holeretik, kozmetik, laksativ, purgativ. (01)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Antimikrobno djelovanje: Aloe vera pokazuje antimikrobna svojstva protiv različitih bakterija, gljivica i virusa, što je čini korisnom u prevenciji i liječenju infekcija. 
Antioksidativno djelovanje: Prisutnost fenolnih spojeva i flavonoida doprinosi snažnom antioksidativnom djelovanju, pomažući u neutralizaciji slobodnih radikala i zaštiti stanica od oksidativnog stresa. 
Protuupalno djelovanje: Aloe vera ima protuupalna svojstva koja mogu pomoći u smanjenju upalnih procesa u tijelu. 
Imunomodulatorno djelovanje: Polisaharidi, poput acemannana, mogu modulirati imunološki odgovor, jačajući obrambene mehanizme organizma. 
Antikancerogeno djelovanje: Neka istraživanja sugeriraju da Aloe vera može inducirati apoptozu u stanicama raka, ukazujući na njen potencijal u terapiji raka. 
Hepatoprotektivno djelovanje: Aloe vera može pružiti zaštitu jetre od oštećenja izazvanih toksinima. 
Dermatološke primjene: Zbog svojih hidratantnih i ljekovitih svojstava, Aloe vera se često koristi u tretmanima za kožu, pomažući u zacjeljivanju rana i smanjenju iritacija. 
Dentalne primjene: Aloe vera pokazuje koristi u oralnom zdravlju, uključujući smanjenje upala desni i borbu protiv oralnih patogena. 

Djelovanje (narodni običaji): 
Aloe vulgaris Lam.: liječi i podražuje želudac; koristi se za čišćenje crijeva i organizma te podizanje izlučivanje žuči, za zatvoreno debelo crijevo; izaziva povećanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva (zbog takvog djelovanja zabranjeno ga je davati djeci i trudnicama te ženama sklonima povećanom krvarenju iz maternice, kao i osobama s plućnim bolestima i hemoroidima); koristi se za poticanje mjesečnice (izostale ili slabe); sok aloje djelotvoran je u liječenju očnih bolesti (upala spojnice oka), čireva, rana i gnojnih upala rana; emulzija se koristi za liječenje mokrog epidermatitisa, opeklina II. i III. stupnja; prašak (dehidracija soka ili samljeveni suhi listovi) koristi se za posipanje rana, čireva i gnojnih rana ili za pripremu čaja koji se pije kod unutarnjih bolesti; svježe odrezan list rabi se za ublažavanje boli uzrokovane opeklinama te potiče zacjeljivanje; jača snage organizma te je izvrstan kao biogeni stimulator za jačanje organa i imuniteta; antiinflamatorno djelovanje aloje (antibakterijsko i antivirusno) pomaže u liječenju oboljenja crijeva; ima laksativno djelovanje.
Aloe barbadensis Miller: djeluje na detoksikaciju organizma (brzo uništavanje raznih bakterija, gljivica, parazita, spora i virusa), potiče metabolizam (jer potiče varenje hrane, uravnotežuje i neutralizira povišenu želučanu kiselinu, morbus Crohn, regulira odnos gastrointestinalnih simbiotičnih bakterija vrenja i truljenja, ureduje i poboljšava pH faktor fekalija - sto/ice, smanjuje i regulira iritabilni crijevni sindrom, pomaže kod kolitisa, ulceroznog mkolitisa, proljeva, zatvora, cisti crijevne resice, odstranjuje naslage sa sluznica crijeva, sprječava razvoj upalnih procesa, pojačava apsorpciju crijevnih resica), jača imunitet i djeluje protuupalno. Također djeluje na: jetru (kao detoksikant); žuč (slab rad, slabo stvaranje tuci, kamenci); bubrege (pročišćava); kod šećerne bolesti; djeluje učinkovito na srce (smanjuje i liječi pojave angine pektoris, smanjuje napade kod angine pektoris, snižava krvni tlak, jača srčani mišić); krv (smanjuje kolesterol); na kožu (alergije, opekline, rane, akne, seboreja, deseboreja, psorijaza, čisti i odstranjuje pjege, itd.); jača imunitet; djeluje antitumorski i antikarcinogeno (jer sadrži sastojke koji sprječavaju priljev krvi u tumor, a time i sam rast tumora); štiti i liječi sustav od posljedica kemoterapije i radioaktivnog zračenja; protuupalno djelovanje kod opekotina; protuupalno djelovanje izraženo je i kod bolesti bubrega, mjehura, i mokraćnih putova (nefritis, cistitis, infekcije bakterijama, a naročito Escherichia Colli koja je rezistentna na antibiotike, itd.) zatim kod probavnog sustava, jetre, koze, respiratornih organa  te kod bolesti očiju, a i kod upala tetiva; antialergijsko djelovanje kod astme i raznih alergija; analgetičko djeluje na reumatske i bolove u zglobovima kao artritis, osteoartritis, te na osteoporozu, razna uganuća i nagnječenja tkiva, itd.; antibakterijsko djelovanje soka dokazano je na bakterijama S. Aureus, E. Colli, M. Tuberculosis, itd.. (01)

Kontraindikacije: 
Iako su Aloe vulgaris Lam. i Aloe barbadensis Miller poznate po brojnim blagodatima, njihova primjena može imati određene kontraindikacije poput: probavne tegobe (oralna konzumacija aloe može izazvati proljev, grčeve i nadutost, osobito kod osjetljivih osoba ili pri dugotrajnoj upotrebi), trudnoća i dojenje (aloe može potaknuti kontrakcije maternice, što povećava rizik od prijevremenog poroda ili spontanog pobačaja, nije preporučena ni dojiljama), interakcije s lijekovima (aloe može smanjiti učinkovitost lijekova za dijabetes, antikoagulansa i diuretika, uzrokujući neželjene nuspojave), alergijske reakcije (kod nekih osoba može izazvati osip, svrbež ili crvenilo kože, osobito kod osjetljive kože), bubrežni problemi (dugotrajna upotreba aloe može oštetiti bubrege, osobito kod osoba s već postojećim bolestima bubrega), nizak šećer u krvi, odnosno hipoglikemija (aloe može smanjiti razinu šećera, što može biti opasno za dijabetičare). Prije korištenja aloe u prehrani ili terapiji, preporučuje se konzultacija s liječnikom.

Kalendar branja:
1. Listovi
2. Listovi
3. Listovi
4. Listovi
5. Listovi
6. Listovi
7. Listovi
8. Listovi
9. Listovi
10. Listovi
11. Listovi
12. Listovi

Galerija slika: