Arnika

Arnika (Arnica montana L.)

Narodna imena: brđanka, moravka (01), njemačka arnika, savojski duhan, veprovac. (02)
Naziv na talijanskom jeziku: arnica. (02)
Naziv na engleskom jeziku: arnica, mountain arnica, mountain tobacco. (02)

Etimologija: Latinski naziv Arnica montana L. potječe od grčke riječi arni (αρνί), što znači „janjac“, vjerojatno zbog mekoće dlačica na listovima koje podsjećaju na janjeću vunu. Dodatak montana znači „planinska“, jer prirodno raste u planinskim područjima Europe. Hrvatski naziv „arnika“ preuzet je iz latinskog i zadržava isti korijen, dok se ponekad koristi i naziv „brđanka“ kao doslovni prijevod latinskog pridjeva montana, koji upućuje na njezino stanište – brda i planine.

Povijest: Arnika (Arnica montana L.) poznata je ljekovita biljka još od srednjeg vijeka. Prvi zapisi o njezinoj upotrebi potječu iz 12. stoljeća, kada ju je sv. Hildegarda iz Bingena opisala kao sredstvo protiv modrica i upala. U 16. i 17. stoljeću arniku su koristili travari i liječnici poput Matthiolija i Haller-a za liječenje rana, uganuća i bolova u mišićima. U narodnoj medicini planinskih krajeva Europe arnika je bila cijenjena zbog svojih protuupalnih i analgetskih svojstava. 

Karakteristike
Općenito: Arnika je trajnica. 
Veličina: naraste 20-60 cm u visinu. Čitava biljka obrasla je kratkim dlačicama.
Listovi: Na donjem dijelu jake i dlakave stabljike smješteni su listovi u obliku ružice – rozete. Listovi su jajasti ili obrnuto jajasti, jezičastog oblika sakupljeni u obliku rozete, s pet jasno vidljivih provodnih žila. Na vrhu stabljike nasuprotno smješteni listovi, manji su i malo nazubljeni.  
Cvjetovi: Prekrasne cvjetne glavice tamnožute su boje. Unutarnji dijelovi cvjetne glavice su cjevasti, kratki i peterozubi, a vanjski ili rubni dijelovi su jezičasti, dugi 25-30 mm, trozubi i poredani u dva reda. Cvjetovi su ugodnog mirisa a vanjski dijelovi cvjetne glavice ima jezičaste, trozube vanjske dijelove na kojima cijelom dužinom prolazi 5-12 brazda. (02)
Plod: Plod arnike je izdužena, dlakava ahenija smeđe boje, duga oko 5 mm, s papusom (rožnatim papusnim dlačicama) koji omogućuje raznošenje vjetrom. Unutar se nalazi jedno sjeme, a plod dozrijeva ljeti nakon cvatnje, osiguravajući razmnožavanje biljke u planinskim područjima.
Sjeme: Sjeme arnike nalazi se unutar sitne ahenije i duguljasto je, tamnosmeđe boje. Lagano je i opskrbljeno papusom, što omogućuje širenje vjetrom. Klijavost sjemena je niska, a za uspješan rast zahtijeva hladnu stratifikaciju i kisela, pjeskovita tla.
Korijen: Podanak je dug do 9 cm s mnogo postranog korijenja, valjkastog oblika tamnosmeđe boje. (02)
Miris i okus: Cvjetovi arnike imaju aromatičan, smolast i začinski miris, dok cijela biljka miriše slabije, a osušena ima jači, neugodan miris koji odbija. Okus biljke je gorak i oštar, nadražuje grlo. Podanak ima osobit, neugodan miris koji tjera na kihanje. (02)
Stanište: Ponegdje još raste na kiselim livadama, sjenokošama, planinskim tratinama, od nizina do visoko-gorskog pojasa. U nižim predjelima postaje osobito rijetkom, više zbog intenzivnog gospodarenja nego zbog ubiranja. Zaštićena je. (01) Raste na humusnom, pjeskovitom i tresetnom zemljištu siromašnom vapnom, na hladnim i vlažnim površinama, a najviše u predalpskom i alpskom području. Kod nas arnika raste na zapadnim obroncima Učke i na području Gorskog kotara. (02)

Srodne vrste: 
Arniku je teško kultivirati, a za drogu se ubiru velike količine cvjetova, pa njezino mjesto pomalo preuzima američka livadna arnika (Arnica chamissonis Less.), koja se na poljima uzgaja za potrebe farmaceutske industrije. (01)

Vrijeme cvatnje: lipanj - kolovoz.

Upotreba: Osim ljekovitih svojstava, arnika se koristi u kozmetici za izradu krema, losiona i ulja zbog protuupalnog i tonizirajućeg djelovanja. Cvjetovi se ponekad koriste i u dekorativne svrhe ili za pripremu prirodnih boja, a eterično ulje arnike primjenjuje se u parfumeriji i masažnim pripravcima.

Droga: 
ARNICAE FLOS: Sakupljaju se cvatovi kojima se odstranjuju pricvjetni listići glavice. Dobro osušena droga čuva se u zatvorenim posudama. Ima snažan, aromatičan miris i aromatičan ljut okus. U mnogim je zemljama zaštićena. U nekim se krajevima koristi podanak (ARNICAE RHIZOMA) ili cijela biljka (bez korijena) u cvatu (ARNICAE HERBA). (01)
Cvjetovi se beru prije nego što se otvori cvjetna glavica. Prije sušenja, potrebno je odstraniti otrovne larve arnikine muhe (crne su boje, veličine prosa) od zelene čaške i dijelova cvjetišta. Suše se brzo na suncu i na zračnom mjestu, uz obavezno prevrtanje. (02)

Sastav i aktivne tvari: 
Sastojci arnike vrlo su dobro istraženi, a uporaba se većinom temelji na dugogodišnjim opažanjima u narodnoj medicini i medicinskim pokusima. Žućkasto-crveno, gusto eterično ulje (0,2-0,3%) sastoji se od monoterpena i seskviterpena, npr. timol, timoleter, felandren, mircen, humulen, kadinen, kariofilen i brojni drugi. Za djelovanje arnike najvažniji su seskviterpenski laktoni kelenalin, arnifolin i drugi. U cvjetovima se nalazi mnogo flavonskih i flavonolnih glikozida, a usto još i triterpenski alkohol arnidol i faradiol, karotenoidi, fenilkarboksilne kiseline, kumarini, poliacetileni i pirolizidinski alkaloidi. (01) Arnicin u većoj dozi može biti otrovan i izazvati te-e posljedice. (02)

Svojstva: abortiv, adstrigent, analgetik, antiarterosklerotik, antineuralagik, antipiretik, antireumatik, antiseptik, antispazmatik, dermetik, dezinficijens, dijaforetik, diuretik, kozmetik, neurostimulator, rubifacijens, sekretolitik. (02)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Arnika uglavnom ima vanjsku primjenu. Najjače djelovanje pripisuje se kelenalinu i njegovim derivatima, koji djeluju snažno antiflogistički (protuupalno) i antiseptički. Istodobno zbog analeptičnog učinka potiču rad dišnih organa, srca i krvotoka. U djelovanju ih podržavaju i flavoni. Zbog takva djelovanja arnika se koristi kod rana od udaraca, kontuzija, uganuća, iščašenja i ostalih posljedica ozljeda i nesreća. U narodnoj medicini najčešći je odabir pri površinskim upalama vena i kod tromboza, reumatskih tegoba, bolesti mišića i zglobova, uboda insekata i upala sluznica, osobito usta i ždrijela. Arnika se iznutra koristi u obliku gotovih pripravaka, npr. kao tonik za srce i krvotok. U pokusima na životinjama dokazana je stimulacija imunološkog sustava i citotoksično te antitumorno djelovanje, koje je djelomično povezano s kelenalinom i njegovim derivatima. Poboljšanje imuniteta vjerojatno uzrokuju polisaharidi. Aktivne tvari američke arnike slične su tvarima obične arnike, pa se tako i u djelovanju bitno ne razlikuju. (01)

Djelovanje (narodni običaji): 
Unutarnja primjena (samo uz liječničku konzultaciju), kod: širenja srčanih i perifernih žila tijela; bolesti srca i krvnih žila; podražajno-stimulativno djelovanje arnike na živčani, probavni, dišni i krvožilni sustav pojačava sve životne funkcije tijela; strogo propisanom primjenom čaja od cvjetova arnike izaziva se znojenje, jače izlučivanje mokraće, otklanja katar probavnih organa, sprječava gripa, liječe se bubrežne bolesti, padavica, potres mozga i bolesti leđne moždine te paraliza živaca poslije moždane kapi; tinktura od arnike liječi i jača glasnice, čir na želucu i dvanaesniku, slabo srce, otklanja ili smanjuje smetnje i poremećaje u optoku krvi, sprječava ovapnjenje krvnih žila i povraćanje; čaj od podanka arnike u kombinaciji s gosponom travom i stolisnikom liječi upalu vena, proširene vene, venski zastoj krvi i trombozu. Vanjska primjena, kod: vanjskih ozljeda tijela; liječenja raznih udaraca, nagnječenja, podljeva, modrih nogu, ozljeda od padova; zacjeljivanja svježih rana, rana koje teško zarašćuju, porezotina; prišteva, čireva na koži; gnojnih upala prstiju; liječenja vena, proširenih vena; limfnih čvorova, oteklina; kod prijeloma kostiju, uganuća; raznih nečistoća kože; reume zglobova; hemoroida; izljeva krvi. Oblog od tinkture arnike čisti, zacjeljuje i sprječava razne upale kože, mišića, zglobova, i dr. Masiranje s razblaženom tinkturom od arnike ili lagano trljanje pomaže kod neuralgije, kostobolje, gihta i reume. Ulje od arnike liječi decubitus, tj. rane nastale zbog dugotrajnog ležanja. Arnika se koristi i za izradu masti kojom se liječe oči, kod žutice, te u homeopatiji za liječenje arterioskleroze, raznog krvarenja, upale vena, upale crijeva, raznih povreda. (02)

Kontraindikacije: 
Unutarnja primjena kod bolesti želuca, koja je poznata u narodnoj medicini, danas je sporna i izrazito nepreporučljiva. Kelenalinski derivati u većim količinama djeluju toksično na srce i uzrokuju alergije. I kod vanjske primjene moguć je nastanak alergija. Kod prvih znakova crvenila i kožnih osipa prestajemo s liječenjem i više ne koristimo arniku. Pri duljoj uporabi arnike na oštećenoj koži (rane, otvorene rane koje ne zacjeljuju) lako dolazi do kožnih oštećenja s mjehurićima ili nastanka ekcema. I kod većih koncentracija poprilično često dolazi do toksičnih i alergijskih kožnih reakcija. Najčešće su kod bolesnika koji su alergični na ostale glavočike, npr. kamilicu, neven ili stolisnik. (01) Unutarnja uporaba pripravaka od arnike zabranjena je osobama s osjetljivim ili razdražljivim želucem, kao i kod krvarenja želuca, zatim osobama koje imaju jako srčano bilo, žučne i jetrene komplikacije, slab želudac, čir na želucu te trudnicama. (02)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Listovi
5. Listovi
6. Cvjetovi
7. Cvjetovi
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. /
12. /

Galerija slika: