Borovica

Borovica  (lat. Juniperus communis L.)

Narodna imena: obična borovica, (01) kleka, plava kleka, venja, smreka, smrika, smrča, smrkva, brinje, (02) fenja, (03) brina, brin. (04)
Naziv na talijanskom jeziku: ginepro.
Naziv na engleskom jeziku: common juniper.

Etimologija: Latinski naziv Juniperus communis potiče od latinske riječi iuni-, što označava "mlad", jer borovica raste u mladim i otvorenim područjima. Communis znači "uobičajen" ili "zajednički", što se odnosi na široku rasprostranjenost ove biljke. Hrvatski naziv "borovica" potiče od riječi bor, koji označava borove vrste, uz dodatak sufiksa -ovica, što označava biljku sličnu boru, ali manjih dimenzija i drugačijeg rasta.

Povijest: U Bavarskoj su rastjerivali vještice pomoću kuhače napravljene od drveta borovice. Ako je netko bezobzirno posjekao grm borovice očekivala ga je velika nesreća. U Njemačkoj su vjerovanja u tajanstvenu moć borovice prakticirali u svojim obredima kod spaljivanja mrtvaca. (03) Borovica je biljka koja se koristi u tradicionalnoj medicini i prehrani već tisućama godina. Njezini plodovi, poznati kao borovičasti plodovi ili bobice, koristili su se u drevnim kulturama poput Egipćana, Rimljana i Grka, koji su vjerovali u njihove ljekovite moći. Rimljani su ih koristili za poboljšanje probave, dok su Egipćani borovicu smatrali simbolom zaštite. U srednjem vijeku, borovica je bila korištena u Europi za liječenje raznih bolesti, a njene bobice su bile osnova za proizvodnju alkoholnih pića poput džina. U tradicionalnoj narodnoj medicini, borovica je bila cijenjena zbog svojih protuupalnih, antibakterijskih i diuretičkih svojstava. 

Karakteristike
Općenito: Žilavi zimzeleni, dvodomni igličasti grm. Najčešće se razgranjuje već od zemlje. Rjeđe raste kao drvo, razvijajući stablo 1-2 visoko (02) sa žljebastim deblom oko 0,5 m debelo, raznoliko formiranom krošnjom; grane uzdignute ili viseće, nisu u pršljenima. Raste veoma sporo, može doživjeti veliku starost. Podnosi jake mrazove i velike suđe. (05)
Veličina: Stablo naraste do 12 metara visoko (iznimno). 
Listovi: Igličasti, bodljikavi, 1-2 cm dugi listovi, smješteni po tri u pršljenu. 
Cvjetovi: Cvate u travnju i svibnju sitnim dvodomnim cvjetovima, koji se razvijaju u pazusima listova, na sredini grana. Muški su cvjetovi svijetlo-žute boje, ženski su zeleni.
Plod: Kuglasti plodovi su bobama slični češeri ili šišarke, koji nastaju srašćivanjem plodnih ljusaka; ove na tjemenu ploda ostavljaju trokraku brazdu. Plodovi imaju promjer 4-9 mm, isprva su zeleni, a u zrelom stanju tamnoplavi s bjelkastom nahukom, na vrlo kratkim stapkama. Piodovi borovice (klekinje, brinje ili smrekinje) beru se od početka jeseni do zime, što zavisi o nadmorskoj visini na kojoj biljka raste.    
Sjeme: Plodovi sadrže po 3 duguljaste svijetlo-smeđe sjemenke koje počinju dozrijevati tek u jesen, druge godine nakon cvatnje. (02)
Korijen: Korijenov sistem veoma razgranat, sa žilom srčanicom. Razvijena endotrofna mikoriza. (05)
Miris i okus: Miris plodova borovice je ugodan i aromatičan, a okus isprva slatkast, zatim nagorak, aromatičan i smolast. U svježem stanju, plodovi nisu ukusni ni prikladni za jelo.
Stanište: Kod nas borovica raste po svjetlijim borovim i brezovim šumama, po planinskim krčevinama, šikarama i pa neobrađenim, zapuštenim, suhim, ogoljelim i kamenitim mjestima. Obično uspijeva na kiselom tlu. (02)

Srodne vrste: 
Somina ili planinski gluhi smrič (Juniperus sabina L.) raste samoniklo na Velebitu i na Biokovu. Katkad se uzgajala u vrtovima ili na grobljima. Otrovna je, pa njezino hlapivo ulje sadrži velike količine sabinena. Za razliku od prave borovice, ima ljuskaste iglice. U narodnoj medicini koristila se za poticanje menstruacije, a često je dolazilo i do zloporabe. (01)
U planinskim i pretplaninskim područjima raste borovici srodna klečica - Juniperus nana Wild., prilegnuti grm s. kratkim, debelim granama, koji se može upotrebljavati na sličan način. (02)
Šmrika (Juniperus oxycedrus L.) – smrič, smriča, crvena kleka, primorska kleka. Plodni su češeri slični bobama, kuglasti, oko 10 mm u promjeru. Isprva su zeleni, a kad sazriju (tek druge godine) postaju crvenkasto-smeđi i sjajni. Na tjemenu nose trokraku brazdu, a sadrže većinom po 3 jajaste ili gotovo kuglaste sjemenke. Šmrika je mediteranski grm, koji raste duž naše jadranske obale, prodirući na mnogim mjestima duboko u kopneno područje, dopirući mjestimično i blizu 1500 m nadmorske visine. Dobro podnosi posolicu. Šmrikini »plodovi« imaju smolast i nagorak okus i u svježem stanju nisu jestivi. Sadrže tvari nadražujućeg djelovanja, koje djeluju protiv crijevnih parazita i pospješuju izlučivanje mokraći. Na našem primorju od njih priređuju ljekovitu rakiju »smrikovaču«. (02) Iz drveta se dobiva ulje (Oleum juniperi empyreumaticum - Oleum cadinum), koje se rabi za liječenje bronhitisa, kašlja, katara, za uništavanje raznih parazita i nametnika u crijevima, te za liječenje kožnih bolesti. (03)

Vrijeme cvatnje: travanj - svibanj.

Droga: 
JUNIPERI FRUCTUS:  Tijekom jeseni beru se zrele, tamno-modre »bobice« (botanički, to su mesnati češeri s trokutastim zarezima, zvani smrekinje) aromatična mirisa i gorko-slatka, aromatična, smolasta okusa. Nalaze se samo na ženskim biljkama. Dozrijevaju tek sljedeće godine, tako da biljke istodobno nose zelene i modre plodove. Treba ih dobro osušiti i čuvati u dobro zatvorenim, najbolje staklenim posudama.
JUNIPERI AETHEROLEUM: Hlapivo ulje dobiva se vodenom destilacijom zrelih bobica; kad su primiješane i grančice, ulja su manje vrijedna. Najbolje ulje nastaje kao nusproizvod pri destilaciji rakija od borovice (klekovača), pod uvjetom da se za spravljanje alkoholnog pića koriste samo smrekinje. (01)

Upotreba:
U kulinarstvo borovica se rabi kao začin i konzervans kod kiseljenja povrća i pripreme sirupa. Od borovice se spravljaju ljekovite rakije kao što su Brinjevača u Sloveniji, Klekovača u Srbiji, Steinhager u Njemačkoj, Genevre u Francuskoj, Gin u Engleskoj, itd. (03) U svježem stanju plodovi borovice nisu ukusni ni prikladni za jelo. Mnogo se više upotrebljavaju osušeni, kao začin i lijek, kao sirovina za dobivanje eteričnog ulja i za preradu u različite vrste rakija. Kao začin dodaju se prethodno zdrobljene klekinje (plodovi) ribljim juhama, marinadama, kiselom kupusu, a ponajviše pečenom mesu, osobito divljači. Ako se kuhaju s mesom od divljači, klekinje uklanjaju njegov miris. U skandinavskim zemljama prave iz klekinja posebnu vrst piva, u Francuskoj se iz njih proizvodila »vino«, a u Njemačkoj umaci i poseban ocat (»Wacholderessig«), koji se dobiva maceracijom zdrobljenih klekinja u vinskom octu, uz dodatak šećera. Upotrebljavaju se i mladi proljetni svijetlozeleni izbojci borovice, iz kojih se pripremaju vitaminski čajevi. (02) 

Sastav i aktivne tvari: 
Borovičine smrekinje (plodovi) sadrže eterično ulje (1 -2,5%), flavonske glikozide, katehinske trjeslovine, 30% invertnog šećera, nešto pektina i guma te smole i voskove. Eterično ulje čini 40-70 različitih terpena. Glavni su sastojci α- i ϐ-pinen (80%) koji ulju daju karakterističan miris terpentina. Značajni su i terpinen-4-ol, kariofilen, epok-sidikariofilen, terpenilacetat i kamfor. Pojedini sastojci hlapiva ulja određuju se plinskom kromatografijom. Ulja zrelih plodova imaju puno terpinen-4-ola i manje pinena.  Ako se pri destilaciji destilira i drvo, grančice i nezreli plodovi, u ulju se nalazi više pinena i bornilacetata. S pomoću bornilacetata određuje se čistoća ulja. Eterično ulje od borovičinih smrekinja vrlo je skupo, pa se često pojavljuje lažno ulje od jeftinijih sastojaka, npr. terpentina. Terpinen-4-olu pripisuje se diuretično djelovanje. Previsoke količine α-pinena štete bubrezima. (01) U izbojcima ima blizu 100 mg% vitamina C i 2-3 mg% karotina. (02)

Svojstva: antibakterik, antidijabetik, antireumatik, antiseptik, aromatik, depurativ, detoksikant, digestiv, diuretik, emenagog, kardiotonik, karminativ, konzervans, kozmetik, neurotonik, rubifacijens, spazmatik, urinarni antiseptik, vermifug. (03)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Smrekinje i hlapivo ulje djeluju diuretičko, jer neposredno djeluju na bubrežno tkivo. Koriste se kod ne-upalnih procesa u bubrezima, kod smanjenog izlučivanja urina, vodene bolesti, oteklina zglobova, uloga i reumatskih tegoba. Osobiti se uspjesi postižu kod edema koji su posljedica lošeg optoka krvi. Usto, povećavaju prokrvljenost sluznica i reguliraju rad probavnih žlijezda i mišića probavnog trakta. Istodobno djeluju i antiseptički. Zahvaljujući njima nestaju osipi, pečenje i bolovi u želucu, napetost u trbuhu i vjetrovi. Smrekinje stoga koristimo kao začin kod teško probavljive hrane. Hlapivo ulje i smrekinje povećavaju prokrvljenost trbušnih organa. Kod žena pospješuje menstruaciju. Pri uporabi borovice za izlučivanje tekućine tijekom trudnoće nema opasnosti od pobačaja. Hlapivo se ulje djelomično izlučuje i kroz pluća, pa tako dolazi do lakšeg iskašljavanja sluzi. Smanjuje se izlučivanje bronhijalnih žlijezda, što je prije svega važno kod bronhijalnih bolesti s jakim zasluzenjem. Vanjska primjena kod reumatskih bolesti u obliku masaža pojačava prokrvljenost tkiva i umanjuje bolove. Zbog antiseptičnog djelovanja utječe na tuberkulozu i druge zarazne plućne bolesti. Poznat je i blagotvoran utjecaj hlapiva ulja na živčane poremećaje izazvane lošim metabolizmom (opći umor, glavobolja općenita razdražljivost, dekoncentriranost, migrena). Zbog utjecaja na probavne žlijezde i metabolizam preporučuje se primjena čaja, čajnih mješavina i gotovih pripravaka, kao dodatak terapiji dijabetičara. (01)

Djelovanje (narodni običaji): 
Borovica djeluje na urinarni sustav (razne upale uzrokovane bakterijama E. Coli), kod upornih bakterija u mokraći, ima antibaktericidno djelovanje za sva oboljenja u kojima su uzročnici bakterije (nefritis, cistitis, pielitis, itd.), u crijevnoj flori uništava bakterije truljenja i razvija bakterije vrenja (što dovodi do detoksikacije crijeva, ali i čitavog organizma što pridonosi njegovu jačanju i osvježenju, a raste i sposobnost reakcije organizma na možebitne bolesti); ima antiseptičko i antibaktericidno svojstvo u liječenju svih upalnih procesa. Borovica se koristi u liječenju dišnih organa, kroničnog bronhitisa i katara pluća (dovodi do iskašljavanja i eliminacije sekreta); čaj od grančica borovice izaziva pojačano mokrenje; plod borovice koristi se za pojačano izlučivanje tekućine mokrenjem; žvakanje plodova borovice korisno je kod svih zaraznih oboljenja, za pročišćavanje krvi, eliminaciju mokraćne kiseline i lošeg zadaha iz usta, kod gihta, reume kao i kod upale zglobova i upale mjehura; eterično ulje borovice rabi se kod ekcema, psorijaze, kod bolesti zglobova, gihta, dišnih putova i organa te kod svih oboljenja želuca i crijeva; tinktura od plodova borovice rabi se za liječenje pokvarenog ili otrovanog želuca, bronhijalnog katara, astme, bolesti bubrega i mjehura, išijasa, reumatizma; rakija od bobica borovice koristi se za slabosti organizma, grčeve crijeva, kod početnih simptoma prehlade i gripe te kod vodenih bolesti; zdrobljene zelene boboce koriste se za kožne lišajeve, razna ispupčenja na koži, kraste, čireve, otekline, svrab. (03)

Kontraindikacije: 
Više ne vrijedi u literaturi do sada važeće mišljenje da borovičine smrekinje i hlapivo ulje oštećuju bubrege. Do oštećenja je dolazilo samo ako se poprilično skupo ulje miješalo s jeftinijim terpentinom. No, ipak, veće količine droge pri produljenoj uporabi mogu uzrokovati nadraživanje bubrega, čak upalu. Kod akutnih i kroničnih upala bubrega ne koristimo smrekinje ili hlapivo ulje borovice. Kod svih bubrežnih bolesti prije uporabe pripravaka od borovice preporučljivo je posavjetovati se s liječnikom. (01) Liječenje borovicom se ne provodi kod upale bubrega jer može izazvati krvarenje i pojavu bjelančevina u mokraći. Također se borovica ne smije koristiti tijekom trudnoće. Predoziranje borovicom može izazvati štetne reakcije organima, u prvom redu bubrega. Kod dužeg uzimanja borovice i njenih pripravaka, mokraća poprima miris po ljubicama. (03)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. /
7. /
8. Plodovi
9. Plodovi
10. Plodovi
11. Plodovi
12. /

Galerija slika: