Čičak (lat. Arctium lappa L.)
Narodna imena: lopuh, lopušina, repušina, repuh, repun, repje, komodljika (01)
Naziv na talijanskom jeziku: bardana.
Naziv na engleskom jeziku: burdock ili greater burdock.
Naziv na talijanskom jeziku: bardana.
Naziv na engleskom jeziku: burdock ili greater burdock.
Etimologija: Naziv "čičak" dolazi od slovenskih jezika, a označava biljku koja se lako hvata za odjeću ili krzno životinja zbog svojih kukica na cvjetnim glavicama. Latinsko ime Arctium lappa dolazi od grčkih riječi: "arctos" što znači "medvjed" (vjerojatno zbog čupavih plodova biljke) i "lappa" (što znači "hvataljka" ili "kukica" i upućuje na plodove biljke koje se lako hvataju za prolaznike). Biljka je poznata po svojoj sposobnosti da se pričvrsti za tkaninu, krzno ili kožu, pa je često i zbog te osobine dobila slične nazive u različitim jezicima.
Povijest: Stari Grci i Rimljani koristili su ga za liječenje kožnih bolesti i rana, dok se u tradicionalnoj kineskoj medicini primjenjivao za liječenje groznice, prehlade i detoksikaciju. U srednjem vijeku, čičak je bio popularan u Europi za pročišćavanje krvi i liječenje kožnih oboljenja poput akni, ekcema i psorijaze. U 19. i 20. stoljeću, biljka je korištena u narodnim lijekovima, a u Japanu se počela koristiti i kao prehrambeni proizvod pod nazivom gobo.
Zanimljiv dio povijesti čička jest da je poslužio kao inspiracija za izum čičak trake (Velcro) - švicarski inženjer George de Mestral 1941. godine uočio je kako se plodovi čička lako hvataju za odjeću i razvukao sustav pričvršćivanja temeljen na tom principu.
Karakteristike
Općenito: Dvogodišnja ili trajna, grmolika biljka. Stabljika je uspravna, snažna, razgranjena, često crvenkasta.
Veličina: Naraste do 1,5 m visine.
Listovi: Listovi su veoma veliki (donji do 50 cm dugi), srcasto jajasti, na rubu obično slabo nazubljeni i valoviti, s donje strane pustenasti i sivkasto bijeli, prema vrhu biljke sve manji.
Cvjetovi: Grimizno crvene, 3-4 cm široke cvjetne glavice obavijene su ljepljivim bodljama i složene u štitaste grozdove ili gronje na vrhu stabljike i ogranaka.
Plod: Plod čička je sitna, suha ahenija (vrsta ploda) s oštrim kukicama koje mu omogućuju da se lako zakači za krzno životinja ili odjeću ljudi. Ove kukice pomažu u širenju sjemena na većim udaljenostima, koristeći životinje ili prolaznike kao "prenositelje". Plodovi su mali, tvrdi i duguljasti, prekriveni dlačicama, a unutar njih se nalazi sjeme koje omogućava razmnožavanje biljke.
Sjeme: Sjeme čička nalazi se unutar ploda. Sjemenke su male, tvrde i duguljaste, smeđe ili crne boje, s glatkom površinom.
Korijen: Do 50 cm dug, iznutra bijeli, mesnati korijen.
Miris i okus: Korijen čička, koji se najčešće koristi, ima blag, zemljani miris s pomalo slatkastim tonovima. Okus mu je blag, pomalo gorak i zemljast, s laganim orašastim notama. Kada se termički obrađuje, korijen čička može poprimiti slatkasti okus s blagom notom artičoke ili pastrnjaka, zbog čega se koristi u kuhanju, osobito u japanskoj kuhinji (gdje je poznat kao gobo). Mladi listovi čička su gorki, dok stariji mogu imati intenzivniju gorčinu.
Stanište: Raste po poljima, uz puteve, naselja, plotove, nasipe i obale rijeka i potoka, od nizine do brdskog pojasa. (01)
Srodne vrste: U Europi rastu i srodne vrste Arctium, poput Arctium minus (manja bardana), koja je manja i ima slična ljekovita svojstva, te Arctium tomentosum (dlakava bardana), koja je prepoznatljiva po dlakavim listovima. Sve ove vrste pripadaju rodu Arctium i koriste se u narodnoj medicini, osobito za čišćenje krvi, poboljšanje zdravlja kože i jačanje imunološkog sustava.
Vrijeme cvatnje: srpanj - rujan.
Droga:
- ARCTII LAPPAE RADIX: korijen čička je najbolje brati u proljeće i početkom jeseni, od rujna do listopada, kada biljke dostignu punu zrelost (biljka mora imati najmanje 2 godine). Iskopajte korijen pažljivo pomoću lopate, operite ga u hladnoj vodi, narežite na komade i sušite u hladovini ili sušilici. Pohranite u tamnu, suhu posudu.
Svjež korijen je ljekovitiji od suhog. Ako držimo suhi korijen duže od godinu dana, on ne vrijedi. (02)
Iako se korijen čička najčešće koristi kao ljekovita droga, lišće čička se može koristiti u čajevima ili oblozima za ublažavanje kožnih problema, upala i reumatizma, a sjeme sadrži masne kiseline i može se koristiti za potporu probavi i detoksikaciji.
Upotreba:
Mlade, sočne stabljike i peteljke lista ljušte se i uživaju sirove u obliku salate, ili se kuhaju i priređuju kao šparoge. U nekim zemljama jede se oljušteni i skuhani korijen. Prženi korijen može se upotrebljavati kao zamjena za kavu, slično korijenu cikorije, a osušen i samljeven može se dodavati brašnu za kruh. Iz korijena se mogu priredili i juhe, ili ga kuhaju umjesto krumpira. Može se i sušiti za zimu ili konzervirati mariniranjem. (01)
Sastav i aktivne tvari: Mladi, u proljeće ubrani listovi čička sadrže 23-40 mg% vitamina C i oko 11 mg% karotina. U listovima ima nešto sluzi, treslovina i malena količina eteričnog ulja. U korijenu ima do 45% inulina. (01) Čičak sadrži brojne aktivne tvari, uključujući eterična ulja i fenolne kiseline (klorogenska, kafeinska) djeluju antibakterijski i antioksidativno. Flavonoidi poput kvercetina i luteolina imaju protuupalna svojstva, dok tanini pomažu zacjeljivanju rana. Sjemenke sadrže esencijalne masne kiseline (linolna, oleinska), a čičak je bogat i mineralima poput kalija, magnezija, te vitaminom C.
Svojstva: adstringent, diuretik, detoksikans, prebiotik (inulin poboljšava probavu i potiče rast korisnih crijevnih bakterija), antioksidans, protuupalno, antibakterijsko, blagi laksativ.
Djelovanje (znanstveni izvori):
Čičak je bogat inulinom, koji djeluje kao prebiotik, poboljšavajući crijevnu floru. Fenolne kiseline poput klorogenske kiseline pružaju antioksidativno djelovanje, štiteći stanice od oksidativnog stresa. Istraživanja potvrđuju njegovo protuupalno djelovanje, korisno za kožne bolesti poput akni i psorijaze. Čičak također ima diuretičko djelovanje, smanjujući zadržavanje tekućine, te pomaže u detoksikaciji jetre i bubrega.
Djelovanje (narodni običaji):
Korijen i list upotrebljavaju se kod upale želuca, želučanih čireva. Pomaže kod znojenja i probave. Dobar je lijek protiv bolesti usta, reume i kožnih bolesti (ekcema) lišajeva.
Sirov zdrobljen korijen stavlja se na rane (uboje) koje sunastale od udara, na kraste i otekline. Suh korijen, stucan u prah i pomiješan s jestivim lojem, liječi gnojne rane. Protiv reume i gihta vrlo je koristan čaj od čičkova sjemena. (02)
Kontraindikacije:
Alergijske reakcije: moguće su reakcije kod osoba preosjetljivih na biljke iz porodice Asteraceae (npr. ambrozija, kamilica).
Trudnoća i dojenje: nema dovoljno istraživanja o sigurnosti, stoga se preporučuje izbjegavanje.
Bolesti bubrega: zbog diuretičkog učinka, može pogoršati stanje.
Interakcije s lijekovima: može utjecati na učinak lijekova za razrjeđivanje krvi i diuretike.
Nizak krvni tlak: zbog mogućeg smanjenja tlaka, nije preporučljivo za osobe s hipotenzijom.
Uvijek se savjetuje konzultacija s liječnikom prije korištenja.
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Korijen
5. Korijen
6. /
7. /
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. Korijen
12. /
1. /
2. /
3. /
4. Korijen
5. Korijen
6. /
7. /
8. /
9. Korijen
10. Korijen
11. Korijen
12. /
Fotografije:
01. Laval University, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
02. Christian Fischer, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. Laval University, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. MurielBendel, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. Matt Lavin from Bozeman, Montana, USA, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons
06. Jan Kops, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Agnieszka Kwiecień, Nova, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
01. Laval University, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
02. Christian Fischer, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. Laval University, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. MurielBendel, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. Matt Lavin from Bozeman, Montana, USA, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons
06. Jan Kops, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Agnieszka Kwiecień, Nova, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
02. Gelenčir, Nikola (1989), Prirodno liječenje biljem, Znanje, Zagreb.
01. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
02. Gelenčir, Nikola (1989), Prirodno liječenje biljem, Znanje, Zagreb.