Cikorija

Cikorija (lat. Cichorium intybus L.)

 

Narodna imena: vodopija, plava vodopija, radič, modrica, žućenica, konjogriz, vodoplav, ženetrga, cigura, zmijina trava, golica (01) 

Naziv na talijanskom jeziku:  cicoria ili cicoria selvatica.
Naziv na engleskom jeziku: chicory.

 

Etimologija: U srednjem vijeku, cikorija se često koristila kao ljekovita biljka i povrće, a njen naziv se povezuje s latinskom riječju "cicoria," koja označava vrstu salate.

 

Povijest: Prve podatke o cikoriji kao korisnoj i ljekovitoj biljci nalazimo u staroegipatskim papirusima. Biljku spominju i antički pisci Teofrast, Dioskorid, Galen i Plinije. U starom Rimu cikorija se upotrebljavala kao salata i kao lijek za želučane bolesti, a u doba franačkog kralja Karla Velikog već se uzgajala u vrtovima. Čini se da je napitak od prženog cikorijinog korijena bio poznat u evropskim zemljama prije same kave. U jednom spisu padovanskog profesora S. Alpina iz 1580. tvrdi se da je napitak "turske kave" po okusu najbliži napitku od cikorije.

U početku se za preradu upotrebljavao korijen samonikle biljke, a selekcijom je proizveden oplemenjeni oblik s debelim. mesnatim korijenom (var. sativa). (01)

 

Karakteristike

Općenito: Trajna biljka. Stabljika joj je uspravna, čvrsta, uzduž izbrazdana, u gornjem

dijelu jače razgranjena.

Veličina: Naraste od 30 do 150 cm visine.

Listovi: Donji su listovi duguljasti i perasto izrezani, a gornji manji, lancetasti, nazubljeni, naizmjenično poredani i sjedeći.

Cvjetovi: Brojni, lijepi, svijetloplavi (rjeđe ružičasti ili bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama od lipnja do rujna, a otvoreni su većinom samo tijekom prijepodneva. Latice nazubljene na vrhovima.

Sjeme: Sjeme cikorije je malo, smeđe ili crno, ovalnog oblika. Obično je dužine oko 2-3 mm.

Korijen: Jaki, vretenasti ili valjkasti korijen. 

Miris i okus: U cijeloj biljci ima mliječnog soka, koji je gorkog okusa.

Stanište: Cikorija raste uz puteve, pruge i živice, po livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima. (01)

 

Srodne vrste: U Europi postoje srodne vrste Cichorium, poput Cichorium pumilum (patuljasta cikorija), koja je manja i raste u suhim područjima, te Cichorium endivia (endivija), koja se često koristi u salatama i kulinarstvu. Sve ove vrste pripadaju rodu Cichorium i poznate su po svojim ljekovitim svojstvima, osobito za poboljšanje probave, smanjenje upala i poticanje apetita.

 

Vrijeme cvatnje: lipanj - rujan.

 

Droga: 

CICHORII RADIX: Korijen iskopavamo ujesen i dobro ga sušimo, jer često pljesnivi. Gorka je okusa i nema osobit miris.

CICIIORII HERBA: Zelen ubiremo u doba cvatnje. Ponegdje se ubiru i suše samo modri cvjetovi (02)

 

Upotreba:

Cikorija se uzgaja u različitim oblicima kao povrće, a i zbog korijena, koji služi kao kavin surogat. Kao povrće se upotrebljavaju mladi, ponešto gorki prizemni listovi koji su prije izbijanja stabljike

veoma slični onima maslačka, pa se s njima često zamjenjuju. Skupljaju ih u proljeće ili rano ljeto, prije cvjetanja i priređuju na različite načine, najčešće kao salatu i špinat. Radi ublaživanja

gorkog okusa često se miješaju s drugom zeleni. Na tržnicama se češće prodaju listovi kultiviranog oblika biljke (var. foliosum) koji su manje gorki i nekada gotovo ravnog ruba. (01)

Korijen se vadi u proljeće i jesen, a zelen cijelo ljeto u vrijeme cvatnje. Korijen se suši u sušari, a list u tankim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu. List, kao proljetno povrće, koristi se svježe. (03)

 

Sastav i aktivne tvari: U mladim listovima samonikle biljke ima 40-50 mg% vitamina C i 6-14 mg% karotina. (01) Korijen sadrži 15% inulina i 20% fruktoze, te dodatno još i gorke tvari, pektine, intibin (0,1-0,2%) i mnogo kalija. Zelen sadrži slične aktivne tvari. (02)

 

Svojstva: antioksidans, detoksikant, probiotik, regulator šećera u krvi, ima protuupalno svojstvo, poboljšava zdravlje srca, sadržava brojne vitamine i minerale.

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Ljekovito djeluju prije svega gorke tvari, inulin i kalij. Cikorija na probavni sustav djeluje tako što pospješuje tek, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žučnog mjehura, bubrega i stimulativno utječe na cjelokupni metabolizam, što je i karakteristično za biljke koje sadrže velike količine inulina. (02)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Svi su dijelovi biljke ljekoviti, naročito protiv bolesti jetre, slabe probave, žutice, bolova u želucu, protiv povratne groznice, bolesti mjehura i šećerne bolesti. (04)

Poboljšanje probave: tradicionalno se koristi za liječenje probavnih smetnji poput nadutosti i zatvora - čaj od cikorije često se pije nakon obroka kako bi se olakšala probava.

Detoksikacija: u mnogim kulturama cikorija se koristi kao prirodni detoksikant, osobito u proljeće, kada se preporučuje čišćenje organizma od toksina.

Liječenje respiratornih problema: u narodnoj medicini, čaj od cikorije ponekad se koristi za ublažavanje kašlja i drugih respiratornih smetnji.

Liječenje kožnih oboljenja: pastu od svježih listova cikorije često su koristili za liječenje kožnih osipa i iritacija.

Kava od cikorije: prženi korijen cikorije koristi se kao zamjena za kavu, što je postalo popularno u raznim kulturama, posebno tijekom ratova kada su bile nestašice kave.

Zimnica i konzervacija: listovi cikorije često su se konzervirali ili koristili u salatama tijekom zime, jer su dostupni i u hladnijim mjesecima.

Simbol proljeća: u nekim kulturama cikorija se povezuje s proljećem i novim počecima, pa se koristi u proslavama vezanim uz obnovu i rast.

 

Kontraindikacije: 

Alergijske reakcije: osobe koje su alergične na biljke iz porodice Asteraceae (npr. ambrozija, suncokret) mogu imati alergijsku reakciju na cikoriju.

Problemi s probavom: u nekim slučajevima, cikorija može izazvati probavne smetnje poput nadutosti ili proljeva, posebno ako se konzumira u velikim količinama.

Trudnoća i dojenje: iako se cikorija često smatra sigurnom, preporučuje se oprez u trudnica i dojilja, pa je najbolje konzultirati se s liječnikom prije upotrebe.

Interakcije s lijekovima: cikorija može utjecati na razinu šećera u krvi, stoga osobe koje uzimaju lijekove za dijabetes trebaju biti oprezne i pratiti razinu šećera.

Problemi s žučom: osobe s problemima sa žučom ili žučnim kamenjem trebaju izbjegavati cikoriju jer može potaknuti lučenje žuči.

Bolesti probavnog sustava: ljudi s određenim bolestima probavnog sustava, poput upalnih bolesti crijeva, trebali bi se posavjetovati s liječnikom prije konzumacije cikorije.

 

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Korijen
4. Korijen i listovi
5. Listovi
6. Listovi
7. Listovi
8. Listovi
9. Korijen i listovi
10. Korijen
11. Korijen
12. /

 

 

Literatura:
01. Grlić, Ljubiša  (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb. 
02. Toplak Galle, Katja  (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
03. Žilić, Igor  (2014.), Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja, Tiskara Domigraf, Sisak. 
04. Gelenčir, Nikola (1989), Prirodno liječenje biljem, Znanje, Zagreb.