Divlji origano (Origanum vulgare L.)
Narodna imena: obični mravinac, origan (01), divlja mažurana, mekulica, vranilovka, vranilova trava, origanj, riganj (02).
Naziv na talijanskom jeziku: origano comune. (03)
Naziv na engleskom jeziku: marjoram, oregano, wild majoram, wild marjoram. (03)
Etimologija:
Origanum vulgare potječe od grč. riječi ὀρίγανον (oríganon) - spoj ὄρος (óros, „planina”) i γᾰ́νος (gános, „sjaj, radost”). Naziv znači „radost planine”, što upućuje na prirodna staništa aromatične biljke na sunčanim, kamenitim obroncima. Jedno od imena dobiva jer se njome vuna boji u crno - vranilovka (boja vrane). (03)
Povijest:
Divlji origano je kao mirodijska i ljekovita biljka bio poznat još u antičko doba. (02) Porijeklom je iz južnih krajeva Europe, a danas najviše korišteni začin ltalije, Amerike i Meksika. Sveta Hildegarda preporučuje ga za liječenje oboljenja kože te kod proljeva, a Hipokrat ga preporuča za bolesti dišnih organa i protiv bolova. (03)
Karakteristike
Općenito: Trajna biljka, koja naraste 30-60 cm visoko. Stabljika je uspravna (samo pri bazi djelomično ležeća) i razgranjena.
Veličina: do 60 cm visine.
Listovi: Listovi su jajasti, zašiljeni, 1-4 cm dugi i 0,4-2,5 cm široki; pri bazi se naglo sužuju u peteljku.
Cvjetovi: Grimizno-crveni do svijetlo-ružičasti cvjetovi složeni su u četveroredne klasiće koji zajednički oblikuju metličaste cvatove. (02)
Plod: Plod o je mala, suha tvrdoorka (nutlet) koja se ne otvara pri dozrijevanju. Nastaje iz četverodijelne plodnice i obično se razvijaju četiri sitne oraščićaste jedinice. Plodovi su tamnosmeđi, glatki i vrlo lagani, prilagođeni rasprostiranju gravitacijom i kratkim mehaničkim pomacima u okolišu.
Sjeme: Sjeme je iznimno sitno, jajoliko i tamne boje, prosječne veličine oko 0,5 mm. Klijavost je dobra uz toplinu i svjetlost, jer je sjeme svjetloklijajuće. U prirodi se širi blizu matične biljke, a u uzgoju zahtijeva lagani supstrat i površinsku sjetvu.
Korijen: razgranat, vlaknast i plitak, prilagođen suhim, kamenitim tlima. Omogućuje brzo upijanje oborinske vode i stabilnost na padinama. Biljka se lako obnavlja iz podzemnih dijelova, što doprinosi njezinoj dugovječnosti i otpornosti na košnju i sušu.
Miris i okus: Cijela biljka ima ugodan, aromatičan miris od eteričnog ulja.
Stanište: Raste po cijeloj Hrvatskoj, na suhim, travnatim i šljunkovitim obroncima, na krčevinama i u grmlju, od nizine do gorskog pojasa. (01) Biljka voli hranjivo i vapnenasto tlo (02)
Srodne vrste:
Mažuran (Origanum majorana L.). (01)
Vrijeme cvatnje: lipanj - rujan.
Upotreba: Kao omiljeni začin mnogo se upotrebljava u talijanskoj kuhinji, osobito za jela od rajčica. U trgovini dolaze osušeni i usitnjeni listovi ili vršci biljke u cvatu. (02) Origano danas predstavlja klasičan,
neizostavan začin za pice i jela od rajčica. Koristi se za dobivanje jače arome i okusa u raznih pečenja, salata, kao i juha od graha i graška. Origano se javlja u raznim začinskim mješavinama, kao sto je npr. Chili prah. U domaćinstvu se koriste i svježi listovi origana kao začin i konzervans za meso. Dodavanjem origana dijetalnim jelima može se poboljšati okus hrane, pogotovo kod neslanih jela, raznih juha od povrća kojima daje aromu, a ujedno stimulira rad pojedinih organa. (03)
Droga:
ORIGANI HERBA: Origano se bere u vrijeme cvatnje, od lipnja do rujna. Beru se listovi i cvjetovi. Za ubiranje valja odabrati sunčane predjele i mirisom provjeriti kolika je koncentracija eteričnog ulja – na staništima koja su izrazito izložena suncu količina je hlapivih ulja veća i sastav raznolikiji. (01)
Origano bijelih cvjetova nije ljekovit. Korijen se vadi na jesen i suši na zračnom mjestu. (03)
Sastav i aktivne tvari:
Eterično ulje (0,2-0,5%) sastoji se od monoterpena (timol, karvakrol, cimol) i seskviterpena (fernezol). Droga sadrži i 8% trjeslovina te manje količine gorkih tvari. (01) Origanovo eterično ulje ima jako antiseptičko djelovanje, a sadrži oko 50% timola. U svježoj biljci ima oko 60 mg% vitamina C. (02)
Svojstva: adstrigent, aniinflamatorik, antiastmatik, antibakterik, antidijaroik, antihelmetik, antireumatik, antiseptik, antispazmatik, aperitiv, aromatik, dermetik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, holeretik, karminativ, metabolik, sedativ, stimulator, tonikum. (03)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Potiče probavu, poboljšava rad jetre i žučnog mjehura te ublažava grčeve. Kod grčevita kašlja, pa čak i kod astme, origano je kao dodatno sredstvo za liječenje opravdan i preporučljiv. Djeluje blago umirujuće na živčani sustav. (01) Znanstveno je dokazana ljekovitost ulja origana pa se ono koristi protiv gljivičnih oboljenja i oboljenja izazvanih mikrobima, a kako je i djelotvoran antioksidans ima važno mjesto u liječenju upalnih stanja općenito, pa tako i kod upala izazvanih nepoznatim uzročnikom. (03)
Djelovanje (narodni običaji):
Origano je djelotvoran u liječenju akni, HIV-a, artritisa, tumora, dijabetesa, koristi se protiv trovanja jetre, upalnih stanja, šokova, protiv mutacija stanica, za stimulaciju hormona testosterona, protiv virusa, te u prevenciji karcinoma. Koristi se u liječenju kožnih bolesti, bolesti želuca i crijeva, bolesti dišnih organa i putova, bolesti jetre i žuči, bolesti živaca, bolesti mjehura i mokraćnih putova. Kupke od lišća origana pomažu kod kožnih oboljenja, prehlada, ujeda otrovnih životinja, tegoba s maternicom. Svježi sok biljke liječi tegobe uha. Mast od origana koristi se za reumatske bolove te proziv glavobolja i migrena. Ulje origana rabi se kao dobar antibakterik koji djeluje na gram pozitivne i gram negativne bakterije a koristi se i u liječenju raznih bolesti koje nastaju kao posljedica djelovanja bakterija kao što su: Bacillus suptillis, Escherichia coli, Pseudomonas aeroginosa, Rhizobium leguminosum, Staphyococcus aureus, Salmonella thyphimurium, itd. Pučka medicina rabi ulje za vanjsku uporabu (u obliku obloga) u liječenju uboda ili ugriza insekata i životinja (gusjenica, komaraca, mrava, osa, pčela, pauka, stršljena, škorpiona, zmija, itd.), kod kožnih tegoba, bolnih mjesta na koži (osipa, lišaja, gljivičnih infekcija kože, raznih kožnih nečistoća, upale kože, psorijaze, raznih ozljeda kože, itd.), kod artritisa, itd. Ulje se za unutarnju upotrebu koristi kod bolova uha, kod raznih upalnih stanja, grčeva mišića i bronha, kod probavnih smetnji, za izbacivanje sekreta (katara) iz bronha, za smirivanje depresivnog kašlja, protiv zubobolje, itd. Eterično ulje origana dobiva se vodenom destilacijom, svijetložuto je, a rabi se samo za vanjsku uporabu, i to za masažu (kod reumatskih, mišićnih bolova, glavobolje, upalnih procesa i za relaksaciju). Biljne kupke koriste se kod kožnih bolesti, osipa koji jako svrbe, svrbeža nepoznatog porijekla, te za relaksaciju. Komprese koriste se kod raznih mišićnih i reumatskih boloba, upalnih procesa, prehlade, kašlja, a inhalacije kod prehlada i bronhitisa. Kod unutarnje primjene potreban je oprez i konzultacija s liječnikom, a uzima se razrijeđeno najčešće tako da se na kap eteričnog ulja origana doda deset kapi maslinova ulja. (03)
Kontraindikacije:
Origano u bilo kojem obliku, čak ni u uljima za masažu, ne bi smjele uzimati trudnice. U malim
količinama, kao začin, jetra izvrsno podnose origano, ali ne i kod učestale uporabe u velikim količinama, jer tada postane previše osjetljiva i bolna. (03)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. listovi i cvjetovi
7. listovi i cvjetovi
8. listovi i cvjetovi
9. listovi i cvjetovi
10. /
11. /
12. /
Fotografije:
01. Danny S., CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
02. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Dennis Lamczak, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons
04. Federico Lopez Barrachina, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Salicyna, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
06. Amédée Masclef, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Ivar Leidus, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
03. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.