Gavez

Gavez  (lat. Symphytum officinale L.)

Narodna imena: crni gavez, veliki gavez, (01) veliki konsulj, kilnjak, opašica, volovski jezik, (02) crni korijen, konjski rep. (04)
Naziv na talijanskom jeziku: Consolida maggiore, Orecchio d'asino.
Naziv na engleskom jeziku: Boneset, Bruisewort, Comfrey, Common Comfrey, Knitbone. (03)

Etimologija: Latinski naziv Symphytum officinale L. potječe od grčke riječi symphyō, što znači „spajati“ ili „srašćivati“, što se odnosi na tradicionalnu upotrebu gaveza u liječenju prijeloma i rana. Epitet officinale označava biljke koje su se koristile u ljekovite svrhe i bile dio srednjovjekovnih ljekarni (officina – radionica, ljekarna). Hrvatski naziv gavez vjerojatno dolazi iz praslavenskog jezika, s korijenom povezanim s pojmovima vezivanja i zacjeljivanja, odražavajući ljekovita svojstva biljke.

Povijest:  Gavez poznat je u ljekovitoj upotrebi od antičkih vremena. Stari Grci i Rimljani koristili su ga za zacjeljivanje rana i prijeloma kostiju, a Hipokrat ga je preporučivao kod raznih upalnih stanja. U srednjem vijeku bio je ključan sastojak ljekovitih pripravaka u europskim samostanskim vrtovima, monasi su ga koristili za liječenje čireva, opekotina i problema s disanjem. Njegova moć ubrzavanja zarastanja rana činila ga je neizostavnim u narodnoj medicini. Tijekom 19. i 20. stoljeća gavez je ostao popularan kao prirodni lijek za bolove u zglobovima i mišićima. Međutim, moderna istraživanja otkrila su prisutnost pirolizidinskih alkaloida, koji mogu biti toksični za jetru pri dugotrajnoj upotrebi. Unatoč tome, vanjska primjena ekstrakata gaveza i dalje se koristi u fitoterapiji.

Karakteristike
Općenito: Trajna dlakava biljka. Stabljika je uspravna i šuplja, mesnata, gusto dlakava, do 2 cm debela, u gornjem dijelu razgranjena. 
Veličina: Stabljika raste od 30 do 90 cm visine. 
Listovi: Listovi su 15-20 cm dugi, široko lancetasli, hrapavo dlakavi i gusto naborani od jako istaknute mreže provodnih žila, a pri vrhu su suženi i dugačko zašiljeni. Prizemni listovi suzuju se pri bazi u dužu ili kraću peteljku, a oni na stabljici su sjedeći. 
Cvjetovi: Ljubičasti (rjeđe ružičasti ili bjelkasti) cvjetovi imaju zvonasti oblik i složeni su u svitke, koji rastu iz pazušaca listova na kraju stabljike ili ogranaka. (02)
Plod: Plod gaveza je mala, tamna orašica, glatke površine, koja se razvija nakon cvatnje. Sadrži jedno sjeme i dozrijeva u kasno ljeto. Otpada s biljke i širi se pomoću mrava (myrmecochory). 
Sjeme: Sjeme gaveza je sitno, tamno i glatko, skriveno unutar male orašice koja dozrijeva nakon cvatnje. Širi se myrmecochory-jem, odnosno prijenosom pomoću mrava, koje privlači hranjivi sloj na sjemenkama. Ova strategija omogućuje gavezu uspješno klijanje i širenje u prirodnom staništu, osobito na vlažnim tlima.
Korijen: Okomito, mesnato, dugi i razgranati korijen, koji je na površini crn, a iznutra bjelkast i bogati sluzi. (02) Korijen raste horizontalno ili postrance i do 60 cm dubine. (03)
Miris i okus: Svježi listovi imaju miris po travi, a okus po krastavcu, dok korijen ima slatkast okus, sluzav je i steže. (03)
Stanište: Raste po vlažnim livadama, uz rijeke, potoke i jarke, uz puteve, i često kao poljski korov, od nizina do gorskog pojasa. (01) Gavez raste po svjetlijim šumama i sjenovitim mjestima. U nekim zemljama uzgaja se kao ljekovita biljka i povrće. (02) Vezan je za područja šuma vrba, topola, kao i pred-planinskih i brdskih vlažnih livada, pašnjaka, polja, itd. (03)

Srodne vrste: 
Kod ljekovitog plućnjaka (Pulmonaria officinalis L.) u doba cvatnje sakupljaju se listovi, rjeđe zeleni dijelovi biljke. Droga (PULMONARIAE HERBA) sadrži trjeslovine (7%), sluzi, malo saponina te topivu i netopivu kremenu kiselinu, kao i druge mineralne tvari. U narodnoj medicini koristimo ga kao ekspektorans, protiv proljeva i kao diuretik. I latinski nazivi drugih vrsta iz porodice oštrolista, biserka (Lithospermum officinale L.), ljekoviti volujak (Anchusa officinalis L.) i boražina (Borago officinalis L.) govore da su se te biljke nekada koristile u zdravstvene svrhe. Njihova djelomično ograničena uporaba još je i danas preporučljiva. Iako nemaju nikakav izrazito ljekovit učinak, njihovo djelovanje blago podržava tijelo u samostalnom aktiviranju mehanizama koji dovode da ozdravljenja. (01)
Prokuhani gomoljasti podzemni dijelovi srodnog bijelog gaveza (Symphytum tuberosum L.), također su se pokušavali upotrijebiti za jelo. Čini se, međutim, da je korijenje obje vrste gaveza kao hrana problematične vrijednosti, jer sadrži dosta tvari jakog fiziološkog djelovanja, a osim toga nije ni posebno ukusno. (02)

Vrijeme cvatnje: svibanj - srpanj.

Droga: 
SYMPHYTI (CONSOLIDAE) RADIX: U proljeće, kad biljka počinje rasti i kad se pokazu prvi listovi, ili pak u jesen, iskopava se izrazito lomljivo korijenje s crnom korom. Pri iskopavanju valja biti oprezni, jer je korijenje vrlo krhko. Prije sušenja, debele dijelove prerezati, kako bi se korijenje prije osušilo. Suha droga ima blag miris, pomalo trpak okus i u ustima je sluzava. (01) Suhi korijen pohrani se u hermetički zatvorenu ambalažu. Svježi korijen rabi se za pripremu tinktura ili za izradu ljekovite masti. (03)

Upotreba:
Mladi izdanci, stabljike i listovi mogu se brati za jelo kroz cijelo proljeće i ljeto, zatim ponovno u kasnu jesen. Jedu se većinom prokuhani (jer se tada ne osjeća dlakavost) priređeni na različite načine, npr. kao špinat. Stabljike treba prethodno oguliti. Listovi gaveza mogu se stavljati u juhe i u variva. Zajedno s peteljkama listovi se mogu pržiti na ulju umočeni u tijesto od palačinki. Najukusniji su posve mladi, u rano proljeće ubrani izdanci, koji se mogu prirediti s maslacem, kao šparoga. I osušeni listovi i cvjetovi dodaju se juhama i varivima radi njihovog ljekovitog djelovanja. (02) Svježi listovi kao i cvjetovi dobra su hrana te se (u proljeće) preporučuju za jačanje cijelog organizma i imuno sustava. (03)

Sastav i aktivne tvari: 
Korijen sadrži trjeslovine (4-6%), sluzi, škrob, inulin, alantoin (0,6-8%), kolin, razne biljne kiseline, triterpene i alkaloide pirolizidinskoga tipa. (01) Listovi gaveza sadrže 40-50 mg% vitamina C i oko 9 mg% karotina. U svježim nadzemnim dijelovima biljke prisutni su alkaloid cinoglosin i glikoalkaloid konsolidin, zbog čega se pretpostavlja da je gavez u većim dozama škodljiv. (02)

Svojstva: adstrigent, antibakterik, antidijaroik, antiseptik, bioregenerator, dermetik, digestiv, diuretik, drastik, hemolitik, karcinogenik, kozmetik, laksativ, mucilaginoz, specifik. (03)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Gavez se dugo vremena koristilo kod rana i ozljeda koje su se gnojile i nisu zacjeljivale. Glavnom aktivnom tvari smatra se alantoin, koji razlaže izlučevine iz rana i potiče nastanak novoga tkiva, a dobrom zacjeljivanju zacijelo su pogodovale trjeslovine i sluzi. Alantoin je purinski derivat koji je kod biljaka rasprostranjen i u kori divljeg kestena i u klicama žitarica. Češći je kod beskralježnjaka, gdje je sastojak njihovih izlučevina. Jedno se vrijeme često dodavao raznim kozmetičkim pripravcima, pastama za zube, vodicama za lice, kremama za kožu i sunčanje. Sam alantoin nema osobito aktivna svojstva; do djelovanja droge dolazi tek u sudjelovanju s drugim sastojcima gaveza. Danas se gavez i njegovi pripravci koriste samo izvana, kod ozljeda kod kojih nema oštećenja koze. Kod uganuća, iščašenja, kontuzija, modrica, kod bolesti pokosnice i lomova, kao i kod bolesti mišića i zglobova, primjena gaveza brzo olakšava simptome. I kod upala usne šupljine i ždrijela koristi se za ispiranje. Djeluje antiflogistički, potiče nastanak novog koštanog tkiva i uspješno ublažava bolove. Zbog alkaloida koristi se samo na zdravoj koži i ne dulje od 4-6 tjedana na godinu. (01) Ima stručnjaka koji vjeruju da ova biljka u obliku povrća, soka ili čaja povoljno djeluje kod niza drugih bolesti, npr. kod astme, hipertenzije, reumatizma, osteoporoze, emfizema, anemije, bolesti žuči, pluća itd. (02)

Djelovanje (narodni običaji): 
Od davnine se gavez mnogostrano upotrebljava u liječenju mnogih bolesti, osobito njegov korijen, u kojem uz alkaloide ima dosta sluzi i nešto purinskog derivata alantoina. Čini se da u gavezu ima supstancija koje sprečavaju razvoj ateroskleroze, zacjeljuju rane i opekotine, te ubrzavaju urašćivanje prelomljenih kostiju. (02) Gavez se koristi kod: svih vrsta nagnječenja tkiva (hematoma, udaraca, uganuća, raznih rana od rastrganih do gnojnih, stimulirajući rast i obnovu tkiva), raznih čireva, tvrdih novotvorina, oteklina, kvrga i kvržica, kod gihta, raznih kožnih nečistoća, prijeloma kostiju svih vrsta, kostobolja, oštećenja pokosnice, krvarenja i krvavih ispljuvaka, kašlja i bronhitisa, neuralgije lica, bolesti želuca, hemoroida. Tinktura gaveza koristi se i za liječenje kožnih bolesti i tegoba, pa je izuzetno učinkovita u regeneraciji kožnog epitela (stara naborana koža, naročito oko očiju). (03)

Kontraindikacije: 
U pučkoj medicini poznati su pripravci od listova i korijena za unutarnju uporabu, koji se danas ne preporučaju zbog štetnih pirolizidinskih alkaloida koji se nalaze u biljci. Pirolizidinski alkaloidi smatraju se mogućim kancerogenim tvarima koje štete genetskoj informaciji, pa se ne koriste u trudnoći. I vanjska uporaba mora biti vremenski ograničena. Pripravke od gaveza nikada ne koristiti na oštećenoj koži. (01) Gavez je hepatoksičan, tj. škodljiv za jetru. Kod uporabe tinkture od gaveza za unutarnju primjenu nužan je oprez jer djeluje agresivno na centralni živčani sustav. Trudnice i osobe s osjetljivom jetrom ne bi smjele uzimati gavez ni u kojem obliku. (03)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Korijen
4. Korijen
5. List
6. List
7. /
8. /
9. /
10. Korijen
11. Korijen
12. /

Galerija slika: