Hren

Hren (lat. Cochlearia armoracia L. - Armoracia lapathifolia Gilib.)

 

Narodna imena: ljuti hren, ren, kren, hrelj, torman, (01) hrin. (02)

Naziv na talijanskom jeziku: rafano.

Naziv na engleskom jeziku: horseradish.

 

Etimologija: Latinski naziv Cochlearia armoracia potječe od roda Cochlearia, nazvanog prema latinskoj riječi cochlear (žlica), zbog oblika listova nekih vrsta, dok armoracia upućuje na vojnu uporabu ili podrijetlo iz Galije. Drugi naziv, Armoracia lapathifolia, odnosi se na sličnost listova s lobodom (Lapathum). Hrvatski naziv hren dolazi iz praslavenskog jezika i povezan je s pojmom "hrustati" (krckati), zbog ljutog i prodornog okusa korijena.

 

Povijest:  Hren se koristi više od 3.000 godina. Stari Egipćani cijenili su ga zbog ljekovitih svojstava, a Grci i Rimljani koristili su ga kao začin i lijek. U srednjem vijeku proširio se Europom, posebno u germanskim i slavenskim zemljama. Bio je popularan u narodnoj medicini za poboljšanje probave i liječenje prehlade. U 16. stoljeću postao je nezaobilazan u kuhinji Srednje Europe.

 

Karakteristike

Općenito: Trajna i snažna biljka. Stabljika joj je uspravna, izbrazdana, u gornjem dijelu razgranjena.

Veličina: Biljka naraste od 130 cm visoko. 

Listovi: Biljka ima tri vrste listova. Prizemni su vrlo veliki, duguljasti, na dugim peteljkama, goli i sjajno-zeleni, nazubljena i kovrčava ruba. Listovi na donjem dijelu stabljike imaju kraće peteljke i perasto su podijeljeni na uske ravne listiće, koji prema gore bivaju sve širi. Gornji duguljasto lancetasti listovi suženim dnom srasli su uz stabljiku; nazubljeni su, a pri samom vrhu gotovo čitava ruba. 

Cvjetovi: Dugi grozdasti cvatovi, složeni od sitnih bjelkastih cvjetića na 5-7 mm dugim stapkama, razvijaju se na krajevima ogranaka od svibnja do srpnja. (01)

Plod: Hren razvija mali, suhi plod u obliku kapusne mahune, koja sadrži sitna sjemena. 

Sjeme: Sjemenke su male, tamne i duguljaste. Iako se hren uglavnom razmnožava dijeljenjem korijena, sjeme može biti korišteno za razmnožavanje, iako je manje uobičajeno.

Korijen: Debeli, drvenasti i mesnati korijen. (01) Korijen debljine 3-6 cm jako je dug, čak i do metra. (02)

Miris i okus: Korijen ima osobito ljut i oštar okus koji potječe od jako hlapljivog alil-gorušičina ulja. (01) Intenzivan, oštar miris i gorko-začinjeni okus mogu izazvati peckanje u nosu i grlu. Hren koji ima bijelu i glatku koru slatkog je okusa, a hren kuji ima grubu bijelu koru oštrog je okusa. (02)

Stanište: Domovina hrena je jugoistočna Europa i zapadna Azija. Odatle se biljka uzgajanjem proširila po mnogim drugim zemljama i kontinentima. Uzgaja se u vrtovima, odakle često podivlja pa je nalazimo i u slobodnoj prirodi, uz obale rijeka, puteve, željezničke pruge, po njivama, livadama, vlažnim i sjenovitim mjestima. (01)

 

Srodne vrste: 

Cochlearia officinalis, poznat kao medicinski „crespino“ ili manji hren, koristi se u tradicionalnoj medicini zbog svojih svojstava sličnih hrenu, ali je manji i manje intenzivnog okusa. Također, Armoracia rusticana, koji je znanstveno isto klasificiran kao hren, razmnožava se i koristi na sličan način, no obično je veći i snažniji u okusu.

Vrsta Cochlearia alpina raste u planinskim područjima, a iako nije toliko poznata, njeni listovi se ponekad koriste u tradicionalnoj medicini. Sve ove biljke pripadaju istoj porodici i dijele neke ljekovite karakteristike poput antiseptičkog djelovanja i jačanja probave.

 

Vrijeme cvatnje: svibanj - srpanj.

 

Droga: 

Hrenov korijen može se iskapati tokom cijele godine, no najbolje je to učiniti u listopadu, kad se nadzemna biljka počinje sušiti. (01) Korijen se rabi svjež, kao dodatak i začin hrani, ili se konzervira. (02)

 

Upotreba:

Zbog svojeg okusa istrugani se korijen kultivirane i samonikle biljke upotrebljava kao začin za meso. U mnogim zemljama priređuju od hrenovog korijena različite umake uz dodatak jogurta, šećera ili majoneze. Mladi proljetni listovi, koji su također ljutog okusa, mogu služiti kao dodatak salati. Okus kuhane biljke mnogo je blaži. Ukusne su i prokuhane mlade stabljike. (01)

 

Sastav i aktivne tvari: 

U svježem korijenu ima više od 100 mg% vitamina C. Proljetni su listovi osobito bogati vitaminom C. Sadrže u svježem stanju čak 300-400 mg% askorbinske kiseline i oko 14 mg% karotina. (01)

 

Svojstva: antibakterik, antibiotik, antireumatik, antiskorbut, antispazmatik, dezinficijens, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, holagog, holeretik, karminativ, metabolik, purgativ, respiratorni stimulator, rubifacijens. (02)

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Hren djeluje antibakterijski, protuupalno, diuretički i potiče probavu. Sadrži glukozinolate, koji se razgrađuju u izotiocijanate, spojeve s dokazanim antimikrobnim i antitumorskim svojstvima. Istraživanja pokazuju da izotiocijanati mogu inhibirati rast bakterija poput Escherichia coli i Staphylococcus aureus (Bartosz et al., 2020). Također, potiče izlučivanje sluzi, što pomaže kod prehlade (Lamy et al., 2018). Njegovi antioksidansi mogu smanjiti oksidativni stres i upalne procese (Roghani & Baluchnejadmojarad, 2019).

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Hren je vrlo djelotvorno ljekovito sredstvo kod astme, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, pročišćavanja pluća a izuzetno je dobar i za jačanje; olakšava iskašljavanje i izbacivanje sekreta; u čišćenju bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, pogotovo kod upornih bakterija koje izazivaju česte upale kanala; u sprječavanju razmnožavanja bakterija bez obzira u kojem se djelu tijela one nalazile; stimulativno djeluje na žuč te je vrlo učinkovit kod oboljenja žuči i kod svih oboljenja jetre; za izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega i mjehura; digestivno djelovanje na funkciju želuca i crijeva; za vanjsku primjenu koristi se i kod oboljenja kože; u liječenju bolnih mjesta kod reuma na koja se stavlja kao oblog u svježem stanju ili kao oblog od tinkture hrena; pojačava površinsku cirkulaciju kože, grije, peče i ublažava bolove; preporuča se kod svih vodenih bolesti, kao diuretik (voda u trbuhu, voda oko osrčja i voda u plućima, otečene noge). Dodatno se koristi za liječenje: astme, artritisa, bronhitisa, bolesti kože, živaca, metabolizma, dijabetesa, ekcema, gihta, glavobolje, išijasa, infektivnog hepatitisa, krvarenja, zatvora, neuritisa, neuroza, sunčanih pjega, sinusa, manjka želučane kiseline, tuberkoloze, upale respiratornih organa i putova, upale urinarnih organa, ugriza, zubobolje, za čišćenje sinusa te kod manjka C vitamina. (02)

 

Kontraindikacije: 

Osobe s gastrointestinalnim bolestima kao sto su čir na želucu i diverticulitis, osobe koje imaju

tegobe sa štitnjačom, upalom bubrega te trudnice, ne bi smjele uzimati hren ni u kom obliku. Bolna mjesta potrebno je prije i poslije stavljanja obloga mazati maslinovim uljem da ne dođe do crvenila koze. Nekontrolirana uporaba svježeg hrena izvana, može izazvati i plikove na kozi. Iza jela sa svježim hrenom nije dobro piti pivo. (02)

 

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Listovi
5. Listovi
6. Listovi
7. /
8. /
9. /
10. Korijen
11. Korijen
12. /

Galerija slika:

• 
• 
• 
• 
• 
• 
•