Imela

Imela (lat. Viscum album L.)

 

Narodna imena: bijela imela, višć, višće. (01)

Naziv na talijanskom jeziku: vischio.

Naziv na engleskom jeziku: mistletoe.

 

Etimologija: Latinski naziv Viscum album L. potječe od riječi viscum, što znači ljepljiva tvar ili smola, jer su se bobice imele koristile za izradu ljepila za hvatanje ptica, dok album znači bijelo, zbog boje bobica. Hrvatski naziv imela vjerojatno dolazi iz praslavenskog korijena povezanog s riječima za pridržavanje ili prianjanje, što odražava njezin parazitski način rasta na drveću.

 

Povijest: Imela ima dugu povijest u europskoj kulturi i narodnoj medicini. Stari Kelti i Druidi smatrali su je svetom biljkom s magičnim svojstvima te su je koristili u obredima za zaštitu i plodnost. U nordijskoj mitologiji povezana je s pričom o Baldru, bogu svjetlosti, kojeg je strijela od imele usmrtila. U antičkoj Grčkoj i Rimu imela se koristila kao lijek za razne bolesti, uključujući epilepsiju i visoki krvni tlak. Tijekom srednjeg vijeka postala je simbol sreće i ljubavi, a običaj ljubljenja ispod imele potječe iz engleske tradicije. 

 

Karakteristike

Općenito: Zimzeleni, veoma granat, okruglast grmić, krhkih grana. Parazitira na preko 50 raznih vrsta, naročito na vrstama iz porodice Rosaceae i Salicaceae. Prilikom klijanja sjemena najprije se razvije organ za pričvršćivanje biljke na granu domaćina. Kasnije nastaje kupasta sisaljka, koja izlučuje encime i na taj način rastvara ćelije kore. Sisaljka prodire kroz periderm u parenhim kore i cijelim sistemom crpki (haustorija) upija iz drveta domaćina vodu s otopljenim mineralnim materijama. Uz pomoć hlorofila sama za sebe stvara asimilate, te je zbog toga imela tipični predstavnik poluparazita. 

Veličina: Biljka naraste do 100 cm visoko. 

Listovi: Listovi su kožasti, tvrdi, goli, dugi 3-4 cm i široki oko 1,5 cm.  

Cvjetovi: Sitni, jednospolni i dvodomni, stoje po 3-5 u pazušcima listova, u uglovima grana dvogodišnje biljke; tučak nema vrata, već je njuška (žig) sjedeća; prašnica se otvara mnogobrojnim rupicama. 

Plod: Plod ima oblik loptaste i sočne bijele bobice. Plodovi sazrijevaju u zimu ili u proljeće sljedeće godine. Otrovan je za ljude.

Sjeme: U svakom se plodu nalaze 1-3 srcolike, zeleno-bjelkaste sjemenke, obavijene sluzavom, ljepljivom masom koja se upotrebljava kao lijepak za hvatanje ptica. (02)

Korijen: Imela je poluparazitska biljka bez pravog korijena. Umjesto njega razvija haustorije – posebne organe kojima prodire u domaćina (najčešće drveće) i iz njegovih žila crpi vodu i mineralne tvari potrebne za rast.

Miris i okus: Imela ima blag, gotovo neprimjetan miris, posebno kad je svježa. Okus joj je gorak, trpak i pomalo sluzav, osobito u listovima i stabljici. Bobice su otrovne i imaju neugodan, gorak okus.

Stanište: Imela raste kao poluparazit na granama listopadnog i crnogoričnog drveća, poput jabuke, topole, breze, bora i jele. Najčešće se nalazi u umjerenim područjima Europe i Azije, posebno u blago toplim, vlažnim klimatskim uvjetima.

 

Srodne vrste: 

Postoje tri podvrste: subsp. album koja parazitira na dikotiledonama; subsp. abietis koja parazitira na vrstama roda Abies; subsp. austriacum koja parazitira na vrstama rodova Pinus i Larix. (02)

 

Vrijeme cvatnje: ožujak - travanj.

 

Upotreba: Svježi sok od listova imele dobiva se mljevenjem te cijeđenjem listova. Od listova mogu se pripremiti i ljekovite rakije travarice ili imelina rakija (biska). Od boba se izrađuje ljepilo kojega su nekad rabili za lov ptica. (01)

 

Droga: 

VISCI HERBA: Koriste se osušene ili svježe razlistale mladice, cvjetovi i plodovi. Beru se od ožujka do travnja te u rujnu ili listopadu. Droga ima karakterističan miris i gorak, kiselkast okus. (03) 

Imela se priprema na hladan način. Listovi se moče četiri do osam sati te se tada uzima kao čaj, a ako se miješa s drugim biljem potrebno je posebno napraviti čaj od listova imele te ga dodati čaju od ostalog bilja. S čejem imele često se miješaju kadulja, preslica, stolisnik. (01)

 

Sastav i aktivne tvari: 

Imela sadrži viskotoksine koji čine mješavinu niskomolekularnih proteina. Usto, u drogi se nalaze tri različita lektina – visoko-molekularnih polisaharida, te flavonski i flavonolni glikozidi, brojni amini kao što su β-fenetilamin, tiramin, histamin, kolin, acetilkolin kao i razni lignani i alkaloidi. (03)

 

Svojstva: antidepresiv, antidijabetik, antiekcemik, antiepileptik, antihipertensiv, antikarcinomik, antitumorik, arteriosklerotik, antihemoragik, citocidal, diuretik, hipertenzor, kardik, laksativ, metabolik, relaksant, sedativ, stimulator, tonikum, vazodilatator. (01)

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Kod degenerativnih upalnih bolesti zglobova, potkožnim injekcijama iscrpinom od imele potičemo lokalne upale, koje refleksno pojačavaju nastanak i ispuštanje kortizona u organizmu te imunološke reakcije, čija je posljedica antiflogistični učinak. Imela utječe i na krvotok, snizuje visok krvni tlak i djeluje blago sedativno. Još nije posve objašnjeno koje aktivne tvari pokreću takvo djelovanje. Gotovi pripravci koriste se u obliku injekcija kod liječenja raznih tumora, gdje vjerojatno djeluju viskotoksini i lektini. Viskotoksini u razmjerno visokim koncentracijama djeluju neposredno citostatički, a nasuprot tome lektini u malenim količinama stimuliraju imunološki sustav. Standardizirane iscrpine iz bijele imele u onkologiji koriste se za paliativno liječenje (za poboljšavanje simptoma, a ne za liječenje uzroka), no isključivo pod liječničkim nadzorom. (03)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

U pučkoj medicini imela se rabi kod kroničnog zatvora; za opuštanje živčanog sustava; za protuupalna djelovanja; kod upale usta, grla i crijeva; za zaustavljanje krvarenja; kod krvarenja iz pluća i maternice; kod visokog krvnog tlaka kao posljedice oboljenja srca i bubrega; kod vazomotornih smetnji; kod epilepsije, histerije, nesvjestice, groznice; kod raznih bolesti srca kao srčani stimulator; kod raznih glavobolja; kod ekcema; kod tegobe menopauze; kod bolesti cirkulacije; kod šumova u ušima; kod raznih karcinoma; kod bolesti želuca, naročito gastritisa; kod bolesti živaca; kao stimulans gušterače i metabolizma; kao vodeći arteriosklerotik protiv ovapnjenja krvnih žila; kod varikoznih vena; kod teških oboljenja kod kojih nema pozitivnih pomaka; kod kožnih osipa (svježi sok). Dosadašnji rezultati studija pokazuju da je ekstrakt imele svrsishodan u liječenju mnogih oboljenja, a ponajviše najteže bolesti današnjice - karcinoma. (01)

 

Kontraindikacije: 

Bijelu imelu ne smije se koristiti kod kroničnih zaraznih bolesti, kao npr. tuberkoloze, ili kod alergija. Kod intravenozne uporabe može doći do preosjetljivosti i izrazita sniženja krvnoga tlaka. (03) Bobe imele koja raste na hrastu nisu za uporabu. (01)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. Mladice, cvjetovi i plodovi
4. Mladice, cvjetovi i plodovi
5. /
6. /
7. /
8. /
9. Mladice, cvjetovi i plodovi
10. Mladice, cvjetovi i plodovi
11. /
12. /

Galerija slika:

• 
• 
• 
• 
• 
• 
•