Kesten (Castanea sativa Mill.)
Narodna imena: pitomi kesten, gorski kesten, kostanj. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: castagno.
Naziv na engleskom jeziku: sweet chestnut
Etimologija: Naziv kesten potječe od grčke riječi kástanon (κάστανον), koja označava plod i drvo kestena. Smatra se da riječ vuče podrijetlo iz grčkog grada Kastania u Tesaliji, poznatog po kestenovim šumama. Latinski naziv castanea preuzet je iz grčkog i korišten u botaničkoj nomenklaturi. Znanstveni naziv Castanea sativa Mill. sastoji se od rodnog imena Castanea (kesten) i pridjeva sativa, što znači pitoma ili uzgojena. U hrvatski jezik riječ kesten došla je posredno iz latinskog preko romanskih jezika.
Povijest: Kesten ima dugu povijest uzgoja i korištenja na području južne Europe i Male Azije. Smatra se da je podrijetlom s područja Kavkaza, odakle se proširio prema zapadu. Stari Grci i Rimljani visoko su cijenili kesten, ne samo kao prehrambenu namirnicu već i kao ljekovitu biljku. Rimljani su ga sadili diljem svojeg Carstva, osobito u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. U srednjem vijeku kesten je bio važan izvor ugljikohidrata, posebno u brdovitim krajevima gdje uzgoj žitarica nije bio moguć. Plodovi su se sušili, mljeli u brašno i koristili za pripremu kruha i kaša. U Hrvatskoj se najviše uzgaja u Istri, na Žumberku i u Gorskom kotaru. Kestenove šume i danas imaju kulturnu i gospodarsku važnost, a njegovi plodovi cijenjeni su u jesenskoj prehrani.
Karakteristike
Općenito: Lijepo drvo s bujnom i velikom krošnjom. Kora mu je glatka i sivo-smeđa. Drvo inače dostiže starost od preko 500 godina.
Veličina: Drvo naraste i preko 20 metara visoko.
Listovi: Duguljasti, lancetasti, krupno nazubljeni, 8-18 m dugi i 3-6 cm široki, na licu goli, a na naličju dlakavi.
Cvjetovi: Pojavljuju se tek početkom lipnja, kad su listovi već potpuno razvijeni. Prašnički cvjetovi stoje u žućkastim čupercima na dugim, uspravnim i isprekidanim resama. Tučkovi cvjetova, koji su obavijeni zelenkastim ovojem, stoje pri dnu tih resa ili u pazušcima listova pojedinačno ili u manjim skupinama.
Plod: Smeđi, na površini sjajni, polukuglasti ili zaobljeno plosnati orašasti plodovi dozrijevaju početkom listopada, a smješteni su po jedan do tri u velikom bodljikavom tobolcu. Jedno kestenovo drvo može godišnje roditi do 200 kg plodova. (01)
Sjeme: Svaki plod obavijen je tankom, smeđom kožicom ispod koje se nalazi sjeme – jestivi dio kestena.
Korijen: Kesten razvija snažan, dubok i razgranat korijenov sustav koji mu omogućuje stabilnost i pristup vodi u dubljim slojevima tla. Glavni korijen je izražen, a bočni korijenčići se šire široko u tlu. Zahvaljujući tome, kesten dobro podnosi sušu i prilagođava se različitim tipovima tla, pod uvjetom da su propusna i kisela do neutralna.
Miris i okus: Plod kestena ima blag, slatkast miris koji se pojačava tijekom kuhanja ili pečenja. Okus mu je ugodno sladak, pomalo brašnast i orašast, s blagim zemljanim notama. Tekstura kuhanog ili pečenog kestena je mekana i nježna, a zbog visokog udjela škroba podsjeća na krumpir ili batat. Kesten nema intenzivan miris u sirovom stanju, no termičkom obradom razvija ugodan, prepoznatljiv aromatičan miris.
Stanište: Kesten je najviše rasprostranjen u južnoj Evropi i u zemljama ako Sredozemnog mora. Uspijeva na kiselom tlu bez vapna, a ne podnosi veću vlagu. Raste kao šumsko drvo u mnogim našim krajevima, osobito u vinorodnim. Mjestimično čini i šume, a često se javlja u zajednici s hrastom kitnjakom i grabom (na Medvednici). Ima ga mnogo po obroncima Učke, najviše u okolini Lovrana i Opatije, gdje se odavno cijepi plemkama marona (kesten dubenac). Pored Hrvatske i Slovenije, mnogo kestena ima i u šumama zapadne Makedonije, a nešto i u području Boke Kotorske i u sjevernoj Hercegovini. (01)
Srodne vrste:
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) inače je botanički u srodstvu s bukvom, iako su njegovi plodovi slični plodovima divljeg kestena. Tako je divlji kesten i dobio ime. (02) Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.), ima sjemenke slične pitomom kestenu, ali one nemaju ugodan okus i nisu jestive. Ta dva drveta uopće nisu botanički srodna. Zapravo, ispravnije bi bilo pitomi Kesten (koji raste kao šumsko drvo) nazivati divljim, a »divlji« (koji je poznatiji kao ukrasno drvo) zvati pitomim. Zbog bogatstva na škrobu, u nekim su zemljama u toku prošlog rata pokušali jesti plodove divljeg kestena, uz prethodno oslobađanje od toksičnih saponozida. Budući da se taj postupak ne može lako izvesti, dolazilo je do teških trovanja. (01)
Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj.
Upotreba: Plodove samoniklog kestena u južnoj Francuskoj, Italiji i Španjolskoj mljeli su u brašno, koje
je imalo veliko značenje u prehrani siromašnijih slojeva stanovništva. Kestenovo brašno karakterizira znatna količina šećera, koji se stvara u osušenom plodu. Iz brašna su u spomenutim zemljama priređivali kruh, žgance i kolače. U vrijeme rata kesten je bio važna hrana borcima po šumama. Ispečeni ili kuhani plodovi vrlo su omiljeno i ukusno jelo, osobito oni od velikih, oplemenjenih vrsta (maroni). U kulinarstvu se od kestena pripremaju juhe, pire, različiti slatkiši i dodaci nekim jelima. Iz kestenovih listova uz dodatak limunske kiseline može se prirediti ukusan napitak kao zamjena za ruski čaj. (01)
Droga:
Droga kestena su list (Castaneae folium) i kora (Castaneae cortex). List sadrži tanine, flavonoide i vitamin C. Kora sadrži veći udio tanina. Obje droge beru se u proljeće ili rano ljeto i suše na zraku.
Sastav i aktivne tvari:
Kora kestena (Castaneae cortex) sadrži velike količine tanina (do 10%), koji imaju adstrigentno i protuupalno djelovanje. Osim tanina, sadrži i triterpene, flavonoide i lignane.
List kestena (Castaneae folium) također je bogat taninima, ali i flavonoidima poput kvercetina i rutin-a, koji djeluju antioksidativno i protuupalno. Sadrži i vitamin C te nešto eteričnih ulja.
Plod kestena (semen Castaneae) je bogat škrobom (do 45%), složenim ugljikohidratima, bjelančevinama, prehrambenim vlaknima, vitaminima (posebno C, B1, B2 i B6) i mineralima (kalij, magnezij, željezo). Ne sadrži gluten pa je pogodan za osobe s celijakijom.
Svojstva: adstrigent, antieksudativ, antiinflamatorik, antiedemik, venozni vazokonstriktor, ekspektorant, febrifug, diuretik, hemostatik, tonikum, dermetik, kozmetik.
Djelovanje (znanstveni izvori):
Kora kestena sadrži velike količine tanina, flavonoida i triterpena, zbog čega pokazuje adstrigentno, protuupalno i antimikrobno djelovanje. Koristi se kod proljeva, upala kože, rana, hemoroida i proširenih vena. Znanstvena istraživanja potvrđuju njenu učinkovitost kod venske insuficijencije i blažih kožnih upala.
Listovi kestena također sadrže tanine, flavonoide (poput kvercetina), vitamin C i sluzi. Djeluju blago ekspektorantno, protuupalno i antitusivno. Čaj od lista koristi se za ublažavanje kašlja, bronhitisa i blagih upala dišnog sustava. U manjim količinama pokazuje i diuretičko djelovanje.
Plod kestena, iako se ne smatra ljekovitom drogom, bogat je škrobom, vitaminima B skupine, vitaminom C, kalijem, magnezijem i vlaknima. Nema direktno ljekovito djelovanje, ali se koristi kao energetski i nutritivno vrijedan prehrambeni proizvod, osobito u oporavku nakon bolesti, za jačanje organizma i regulaciju probave. Pogodan je i za osobe s celijakijom jer ne sadrži gluten.
Djelovanje (narodni običaji):
U narodnoj medicini čaj od kore koristio se za ispiranje rana, liječenje proljeva i kožnih bolesti. Listovi su se kuhali za ublažavanje kašlja i jačanje pluća. Voda u kojoj su se kuhali listovi koristila se i za kupke kod reumatskih bolova. Plodovi su se smatrali simbolom zdravlja i snage, a nošeni u džepu vjerovalo se da štite od prehlade i reume. U seoskim domaćinstvima kesten se sušio, mljeo u brašno i koristio kao osnovna namirnica, osobito u brdskim i siromašnijim područjima.
Kontraindikacije:
Kora i list kestena ne preporučuju se za dugotrajnu upotrebu zbog visokog udjela tanina koji mogu nadražiti želudac i crijeva. Osobe s osjetljivim probavnim sustavom, trudnice i dojilje trebaju izbjegavati pripravke bez konzultacije s liječnikom. Plodovi kestena su sigurni za konzumaciju, ali u većim količinama mogu izazvati nadutost i probavne smetnje zbog visokog udjela škroba i vlakana.
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Listovi i kora
5. Listovi i kora
6. Listovi i kora
7. /
8. /
9. /
10. Plodovi
11. Plodovi
12. /
01. Ragnhild&Neil Crawford from Sweden, CC BY-SA 2.0, via Wikimedia Commons
02. Katrin Schneider, korina.info, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Dominicus Johannes Bergsma, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
04. JLPC, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Zeynel Cebeci, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
06. Lisa Nicvert, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Naslovna: Fir0002, GFDL 1.2, via Wikimedia Commons
01. Iz literature... Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
02. Iz literature... Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.