Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.)
Narodna imena: koromač, morač, slatki kopar, anason, rezen. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: finocchio ili finocchio selvatico.
Naziv na engleskom jeziku: fennel.
Etimologija: naziv „foeniculum“ potječe iz latinskog jezika. To je umanjenica od riječi "fenum" ili "faenum," što znači "sijeno", jer je biljka poznata po mirisu sličnom sijenu.
Povijest: Ova je aromatična biljka od najdavnijih vremena poznata kao povrće, začin ili lijek. Upotrebljavali su je već stari Kinezi, Indijci i Egipćani, a spominju je Teofrast, Dioskorid i Plinije. Prema Galenu, komorač su u starom Rimu ulagali u ocat ili slanu vodu i jeli kao povrće i začin. (01) Komorač se uzgajao još u antici, a iznimno se cijenio zbog ljekovitog djelovanja kod bubrežnih i želučanih tegoba te kod očnih bolesti i lošeg vida. (02)
Karakteristike
Općenito: Dvogodišnja ili trajna biljka. Stabljika je uspravna, fino izbrazdana i jako razgranjena, pri podnožju većinom odrvenjela. Komoraču je srodan kopar (Anethum graveolens L.), jednogodišnja aromatična biljka koja se koristi kao dodatak salatama, ribljim jelima i ukiseljenim krastavcima.
Veličina: raste do 2 m visoko.
Listovi: Dvostruko ili višestruko perasti, sastoje se iz posve uskih listića sličnih nitima.
Cvjetovi: Sitni žućkasti cvjetići složeni su u velike štitove.
Plod: Plod je kalavac, koji se u zrelom stanju raspada na dva duga poluploda koja su duga od 4 do 10 mm. Plod je eliptičnog oblika, duguljast i rebrast - svaki ima po 5 žućkastih rebara. Plod komorača je zapravo ono što zovemo sjemenom, ali se u botaničkom smislu smatra dvostrukim suhim plodom (dvije sjemenke spojene u jednu jedinicu).
Sjeme: Tehnički, ono što se često naziva „sjeme“ zapravo je plod biljke komorača.
Miris i okus: Miris je ugodan i slatkasto aromatičan. Okus je slatkast i aromatičan, sličan anisu ili sladiću.
Stanište: Na Mediteranu raste kao divlja biljka, pretežno u primorskim krajevima, gdje raste uz puteve, polja i kamenita mjesta. Uzgaja se i izvan mediteranskih područja. (01)
Srodne vrste: U Europi rastu i srodne vrste Foeniculum, poput Foeniculum piperitum (papreni komorač), koji se koristi u kuhanju i ljekovite svrhe zbog svog oštrog okusa, te Foeniculum vulgare var. dulce (slatki komorač), koji se koristi u prehrambenoj industriji. Srodne vrste roda Foeniculum često se koriste za poboljšanje probave i smanjenje nadutosti, a poznate su i po svojim aromatičnim sjemenkama i uljima.
Vrijeme cvatnje: srpanj - rujan.
Droga:
FOENICULI FRUCTUS: beru se ne sasvim zreli štitci (cvjetovi), koji se trebaju dobro osušiti, a zatim se plodovi odvoje od stapki.
FOENICULI AETHEROLEUM: hlapivo se ulje dobiva vodenom destilacijom iz svježih sjemenaka. Ulje ima sladak, ljut okus te karakterističan, ugodan miris. (02)
Upotreba:
Komorač se koristi u prehrani, medicini i industriji likera. U talijanskoj i južnofrancuskoj kuhinji komorač je stalan začin za mnoga jela. Neke kulturne varijetete komorača (var. dulce i var. azoricum), sa slatkim i odebljanim stabljikama i peteljkama, u Italiji i Francuskoj omiljeno su povrće („finocchio“, „fenouil“). Jako aromatični plodovi služe kao mirodija i začin u kuhinji. U trgovini se cijene samo plodovi kultiviranih oblika biljke – iz njih se prave rakije i likeri, a destilacijom s vodenom parom dobiva se posebno koromačevo eterično ulje (2-6%), sa 50-60% anetola. To ulje djeluje antiseptički, a upotrebljava se i kao sastojak biljnih bombona i guma za žvakanje, kao i u parfumeriji. (01) Sjemenke, usitnjene i pomiješane s ventiliranom zelenom glinom, čine pastu za zube koja je korisna za osvježavanje daha i jačanje desni. (03)
Sastav i aktivne tvari: Listovi primorskog samoniklog komorača sadrže 50-120 mg% vitamina C i oko 7 mg% karotina. (01) Plodovi sadrže priblino 4% hlapivog ulja u kojemu ima ponešto slatkoga anetola. Tipičan sastojak ulja jest fenhon, koji mu daje karakterističan gorak i ljut okus. Usto se u ulju nalaze i metilkavikol, anisaldehid te brojni drugi sastojci. Plodovi sadrže i bjelančevine i masno ulje. (02)
Svojstva: aromatičan, poboljšava i potiče probavu, antimikrobno djelovanje, antioksidativno djelovanje, protuupalno djelovanje, diuretik, regulacija hormona, osvježava dah, poboljšava imunitet, podržava imunološki sustav, smanjuje kašalj i simptome prehlade, potiče proizvodnju mlijeka, smanjuje nadutost i plinove, potiče menstrualni ciklus.
Djelovanje (znanstveni izvori):
Komorač i njegovo hlapivo ulje djeluju slično kao aniš. Opuštaju grčeve u dišnim i probavnim organima, rastjeruju vjetrove, djeluju antibakterijski i potiču izlučivanje žlijezda dišnih organa. Komorač se smatra najboljom drogom u dječjoj medicini. Utjecaj na bolesti dišnih organa izraženiji je nego kod aniša. Kod probavnih tegoba dojenčadi i manje djece koje su povezane s grčevitim bolovima čaj pouzdano ublažava grčeve, otpušta vjetrove, stabilizira bakterijsku floru crijeva i tako sprječava štetna vrenja; potiče apetit. (02)
Djelovanje (narodni običaji):
U narodnoj se medicini koristi kao čaj od kima, za pospješivanje dojenja kao i za ispiranje očiju pri upalama očne spojnice. (02) Komorač liječi kašalj, bolove u prsima, grčeve, vjetrove, lošu probavu, prehladu, a osobito se preporučuje kod gripe i otrovanja jodom. Koristi se kod bolesti bubrega, slabosti želuca i crijeva, za slabe i upaljene oči. (04)
Vrlo je dobar lijek protiv napetosti trbuha, uzimaju ga slabokrvne žene, popravlja apetit i probavu te je efikasan kod trovanja jelom. (05)
Kontraindikacije:
Poštivati strogo propisane doze, jer anetol u velikim količinama može uzrokovati konvulzije. (03)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. Stabljike i mladi listovi
5. Stabljike i mladi listovi
6. Stabljike i mladi listovi
7. Plodovi
8. Plodovi
9. Plodovi
10. Plodovi
11. Plodovi
12. /
Fotografije:
01. Nadiatalent, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
02. Taken by Carsten Niehaus (user:Lumbar)., CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. Photo by David J. Stang, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Dianakc, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Wouter Hagens, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
06. Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Wouter Hagens, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
02. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
03. Pedrotti, Walter (2017.), Infusi e tisane, Giunti editore, Firenze.
04. Sadiković, Sadik (2010.), Narodno zdravlje, Europapress holding, Zagreb.
05. Gelenčir, Nikola (1989), Prirodno liječenje biljem, Znanje, Zagreb.