Krkavina

Krkavina (lat. Frangula alnus L.)

 

Narodna imena: krkavina, trbušljika, (01) frangula, krušina, pasja ljeska, trušljika obična. (02)

Naziv na talijanskom jeziku: frangola comune.

Naziv na engleskom jeziku: alder buckthorn, berry-bearing alder, black alder.

 

Etimologija: Latinsko ime Frangula alnus potiče od latinske riječi frangere, što znači "slomiti" ili "lupati". To se odnosi na karakterističnu sposobnost kore ove biljke da se lako slomi ili razbije.

Naziv "alnus" odnosi se na rod Alnus (olša), jer krkavina često raste u vlažnim područjima, sličnim onima gdje raste olša, a obje biljke pripadaju istoj porodici (Betulaceae).

Hrvatski naziv "krkavina" vjerojatno potiče od riječi "krk" (slomiti), zbog krhke kore biljke koja se lako lomi.

 

Povijest: Krkavina se kao ljekovita biljka prvi put spominje tek u 14. stoljeću. Uvozom droge od podanka rabarbare, krkavina je izgubila na važnosti. U farmakopeje je kao priznata droga ušla ponovno prije približno 150 godina. (01) Kora ove biljke koristila se od davnina zbog svojih laksativnih svojstava. U srednjem vijeku, bila je popularna kao prirodni lijek za zatvor i probavne smetnje. 

 

Karakteristike

Općenito: Listopadni grm, rjeđe – manje drvo. Kora je sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe boje, sa izduženim sivobijelim lenticelama (bijela točkasta polja), iznutra žuta. Pupovi su bez ljuski, sastavljeni od smežuranih, dlakavih, tamnožuto-smeđih listova. Bobice su otrovne ako se ne prerade pravilno.

Veličina: Grm naraste od 1 do 3 m visine, manje drvo do oko 7 m visine. 

Listovi: Listovi su oko 4-7 cm dugi i oko 3-4 cm široki, sa po 6-9 bočnih nerava, po rubu cjeloviti, goli.

Cvjetovi: dvospolni, 5-člani, po 5-10 zajedno u pazušcu listova, na stapkama dugim do 12 mm, zelenkasto-bijeli.

Plod i sjeme: Plod je okruglasta mesnata koštunica, ispočetka zelena, kasnije crvena, u zrelom stanju crno-ljubičasta, gola, oko 8 mm u promjeru, sa 2-3 sjemenke. Sazrije u rujnu. Sjeme je široko, trobrido, oko 5 mm dugo i 2 mm debelo, sa dugačkom, vrlo uskom brazdom, sjajno, žućkaste boje.

Korijen: Korijenov sistem je dobro razvijen, široko razveden. (03)

Miris i okus: Ima neugodan miris, a okus je gorak i trpak, zbog prisutnosti antrakinonskih spojeva. 

Stanište: najčešće u nižim položajima, u zajednici s vrbama i crnom johom te u brdskim mezofilnim šumama. Traži svježa i vlažnija zemljišta, na visini do oko 800 m nadmorske visine. (03) 

 

Srodne vrste: U Europi postoje i srodne vrste Frangula, poput Frangula pyrrhocarpa (crveno-sjemena frangula), koja se razlikuje po crvenim plodovima, te Frangula alnus subsp. baumii, koja raste u specifičnim uvjetima. Sve ove vrste pripadaju rodu Frangula i koriste se u tradicionalnoj medicini, osobito za laksativna svojstva, zbog visokog sadržaja antrakinonskih spojeva.

Obična krkavina, pasji drijen ili pasjakovina (Rhamnus catharticus L.) koja raste na sunčanim suhim tlima i u grmlju po cijeloj Hrvatskoj jednako je tako blago sredstvo za čišćenje crijeva. Koristimo zrele, crne plodove (RHAMNI CATHARTICI FRUCTUS) koje se beru ujesen. U zelenim plodovima prevladavaju reducirani antracenski derivati koji pri dozrijevanju i sušenju prelaze u emodin, glukofranguline i franguline. Droga sadrži i flavonske glikozide, trjeslovine, gorke tvari, saponine i voćne kiseline. I korijen naše vrtne rabarbare (Rheum undulatum), koja nije u srodstvu s trušljikom, sadrži antrakinonske sastojke, ali ga koristimo tek rijetko. Kao droga, koristi se korijenje kineskih vrsta rabarbare (RHEI RADIX), dostupno u ljekarnama. U novije vrijeme postaje važan i korijen rurske rabarbare (Rheum rhaponticum L.). Pored antrakinona, sadrži stilbenski derivat raponticin (5%) koji kod ljudi djeluje estrogeno (koristi se kod nedovoljno izražene menstruacije te u klimakteriju za sprječavanje osteoporoze). (01)

 

Vrijeme cvatnje: svibanj - kolovoz.

 

Droga: 

FRANGULAE (RHAMNI FRANGULAE) CORTEX: kora grana i mladih stabala uzima se od svibnja do srpnja. Kora je na vanjskoj strani tamnoblistava, a na unutarnjoj narančasto-žuta. Osušena droga nema miris. Neugodna je gorko-slatkastog okusa, u ustima blago sluzava. Pri žvakanju slinu oboji intenzivnom žuto-smeđom bojom. Svježe osušena droga uzrokuje povraćanje. Upotrebljava se tek nakon jednogodišnjeg skladištenja ili nakon grijanja na 100°C (1-2 sata), pošto se glukofrangulini razgrade u franguline i slobodne antrakinone. (01)

 

Upotreba:

Drvo krkavine, zbog svoje čvrstoće i otpornosti, koristi se u izradi manjih drvenih predmeta, poput štaka, ručki alata ili malih drvenih okvira. U nekim tradicijskim kulturama, kore krkavine korištene su za izradu tamnih boja i tintu. Također, grm krkavine može se koristiti u hortikulturi kao ukrasna biljka ili za zaštitu tla, jer se dobro prilagođava vlažnim, močvarnim područjima i često se sadi uz vodene tokove. U prošlosti se koristila i za sadnju živica, jer dobro podnosi šišanje i oblikovanje. Dodatno, plodovi krkavine, iako otrovni u svježem stanju, ponekad se koriste u izradi prirodnih komposta, nakon što su prošli odgovarajući postupak obrade.

 

Sastav i aktivne tvari: Glavni sastojci i aktivne tvari jesu antrakinonski spojevi (najmanje 6%), osobito glukofrangulin A i B, koji se kod skladištenja ili zagrijavanja droge nakon otcjepljivanja šećera pretvara u frangulin A i B te ponešto slobodnih antrakinona. Kora sadrži i ponešto trjeslovina te manje količine alkaloida. (01)

 

Svojstva: adstringent, antiastmatik, antihelmetik, depurativ, diuretik, emetik, holagog, karminativ, katarik, laksativ, mikotik, purgativ, tonikum, vermifug. (02)

 

Djelovanje (znanstveni izvori): 

Drogu koristimo kod kroničnoga zatvora koji je posljedica nedovoljnog rada debeloga crijeva (lijeno crijevo). Poboljšava se stanje svih bolesnih pojava povezanih s takvim zatvorom (nadutost u trbuhu, bolovi u debelom crijevu, osobito na lijevoj strani trbuha, oštećenja jetre i drugih organa zbog resorpcije mnogih otrova). Rješava glavobolju i vrtoglavicu te druge oblike zdravstvenih tegoba koji su povezani sa zatvorom. Antrakinonski glikozidi razgrađuju se tek u debelom crijevu, sprječavaju apsorpciju vode (omekšavaju stolicu) i potiču rad crijeva. Poznata je i njihova sposobnost uklanjanja glista i poticanja izlučivanja žuči. (01)

 

Djelovanje (narodni običaji): 

Najpoznatija je uporaba u liječenju: bolesti želuca i crijeva (slab rad tankog crijeva, lijenost debelog crijeva, zatvor ili konstipacija, krčanje debelog crijeva, bolesti debelog crijeva, slaba peristaltika, hemoroidi, napetost trbuha, grčevi, kod bolesti koje su uzrok slabom radu crijeva - probavnog sustava - kao što su glavobolja, šum uha, omaglica, razni nametnici i paraziti u želucu i crijevima, itd.); bolesti jetre i žuči (otečena iii tvrda jetra, ciroza, zastoj žuči, upale žučne vrećice, pojačano izlučivanje i stvaranje žuči, žučni grčevi, žutica, itd.); bolesti slezene; kožnih bolesti;  koristi se za detoksikaciju cijelog organizma. Unutrašnja kora krkavine ima svojstvo katarika, laksativa, holagoga, tonikuma i vermifuga, a svježa purgativno svojstvo. Izvana se krkavina rabi kod tretmana zubnog mesa, raznih iritacija na koži kao i infekcija kože i vlasišta. Krkavina se rabi kao tonikum za jetru i žuč. U Americi i u Engleskoj se krkavina službeno koristi u tretmanu najtežih oboljenja. (02)

 

Kontraindikacije: 

Svježe osušena kora obične trušljike i zeleni nezreli plodovi krkavine uzrokuju povraćanje, grčeve u trbuhu i jake proljeve. Koriste se odstajala ili termički obrađena kora i zreli, crni plodovi krkavine. Ne koriste se u trudnoći, za vrijeme dojenja i kod djece. Kao i kod primjene drugih sredstava za čišćenje crijeva, najprije s liječnikom valja otkriti uzroke zatvora. Pri produljenoj uporabi dolazi do većeg gubitka kalija i drugih mineralnih tvari, zbog čega se crijevo dodatno ulijeni. (01)

Krkavina se ne smije uzimati kod zapetljanja crijeva, akutnih bolesti crijeva, želuca, žuči, kod dehidracije. (02)

 

Kalendar branja: