Matičnjak (lat. Melissa officinalis L.)
Naziv na talijanskom jeziku: melissa ili erba cedrina.
Naziv na engleskom jeziku: lemon balm.
Naziv na engleskom jeziku: lemon balm.
Etimologija:
Naziv biljke potječe iz grčkog jezika – riječ melisa znači „pčela“. Miris matičnjaka snažno privlači pčele, posebno matice, pa ga pčelari mogu koristiti za vraćanje odbjeglog roja pčela. (03)
Povijest: U 17. stoljeću karmelićanski su redovnici u Parizu izmislili tajnu recepturu od matičnjaka, limunove kore, muškata, cimetove kore i klinčića te se taj pripravak, nakon 400 godina, još uvijek koristi (01) za liječenje depresije, glavobolje, lupanje srca, migrene, napetosti, nadraženosti, nesvjestice, za masažu kod reume te kao oblog kod oteklina, čireva, uboda insekata, upale živaca, zadebljanje dojki kod dojilja, itd. (02)
Karakteristike
Općenito: Trajna biljka s četverouglastom, jako razgranatom stabljikom. Biljka jako varira u veličini, obliku i dlakavosti.
Veličina: Naraste do 60 cm visine.
Listovi: na dugim peteljkama nasuprotni, jajoliki, po rubu jako nazubljeni. Listovi su 3-5 cm dugi i oko 3 cm žiroki.
Cvjetovi: Žućkastobijeli, ružičasti ili slabo ljubičasti usnati cvjetovi razvijaju se u pršljenastim cvatovima u pažušcima najgornjih listova.
Plod: Plod matičnjaka je kalavac s nekoliko ortaščića.
Sjeme: Sitno, sjajno tamne boje, jajastog oblika.
Korijen: Jako razvijen korijen.
Miris i okus: Biljka intenzivno miriše po limunu, okus je aromatičan.
Stanište: Domovina matičnjaka je Bliski istok i istočni dio Mediterana, iako je danas rasprostranjen po cijeloj Europi, jer se uzgaja u vrtovima i poljima kao ljekovita, medonosna i začinska biljka. Raste samoniklo po krčevinama, starim zidovima i vinogradim, često u blizini naselja zajedno s koprivom. (02) (03)
Srodne vrste: U Europi, uz Melissa officinalis, raste nekoliko srodnih vrsta. Melissa axillaris prisutna je u južnim dijelovima Europe, dok je Melissa romana (rimska melisa) rijetka i nalazi se uglavnom u mediteranskim područjima. Sve ove biljke pripadaju porodici Lamiaceae i poznate su po citrusnom mirisu te primjeni u narodnoj medicini za smirenje i olakšanje probavnih tegoba.
Vrijeme cvatnje: lipanj - rujan.
Droga:
MELISSAE FOLIUM: listovi se beru neposredno prije cvatnje i brzo ih se suši, no brzo gube limunast miris. Zato se najviše koriste svježi listovi.
MELISSAE AETHEROLEUM: Hlapivo ulje destilirano iz matičnjaka iznimno je skupo, zato se u kozmetičkim pripravcima od matičnjaka najviše koriste eterična ulja slična sastava i mirisa. (01)
Upotreba:
Prije cvatnje ili za vrijeme cvatnje, bere se cijela biljka ili samo listovi. Sušiti na toplom i prozračnom mjestu, u hladu. Matičnjak ima odlična začinska svojstva te se u kulinarstvu koristi za sva jela kod kojih se koristi limun, ali bez kuhanja jer se kuhanjem gubi miris. Također se koristi i u proizvodnji likera. (02) Postoje i kokteli u kojima je matičnjakovo lišće glavni sastojak. Zbog antimikrobnog djelovanja, listovi se upotrebljavaju za konzerviranje mesa. (03)
Sastav i aktivne tvari: Eterično ulje nalazi se u listovima – od 0,02 do najviše 0,8%, a količina je najviša u kolovozu. Glavninu ulja čine monoterpeni, u najvećoj količini citronelal i citral (nositelj mirisa limuna), potom citronelol, linalol i perianol. U ulju se nalaze i seskviterpeni, kao npr. kariofilen. Droga sadrži 4-5% trjeslovina tipa Lamiaceae (ružmarinska kiselina), triterpenske kiseline (ursolna i oleanolna), fenilkarboksilne kiseline (ferulna, kavena) te flavone i flavonole. (01)
Svojstva: antibakterik, antidepresiv, antidiaroik, antispazmatik, aromatik, digestiv, dijaforetik, diuretik, emenagog, hepatik, holeretik, kardiotonik, karminativ, neurotonik, roborans, sedativ, stimulator. (02)
Djelovanje (znanstveni izvori):
Pri vanjskoj i unutarnjoj uporabi pripravci od matičnjaka djeluju karminativno, ublažavaju grčeve, djeluju antibakterijski i blago sedativno. Ponajprije se koriste za ublažavanje živčanih bolesti, živcima izazvanih želučanih i crijevnih tegoba, te kod zatvora migrene i živčanih srčanih tegoba. Poboljšavaju apetit. Vodena iscrpina ima antivirusni, odnosno virustatični učinak, osobito na virus Herpes simplex. Pritom djeluju trjeslovine, ružmarinska kiselina i derivati kavene kiseline koji se vežu na virus i sprječavaju njegovo prodiranje u nove stanice. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
Matičnjak pospješuje izlučivanje znoja i vjetrova, stišava grčeve i umiruje živce; čisti krv, veseli srce, krijepi duh te tjera turobne misli. Matičnjak predstavlja jednu od rijetkih biljaka s antivirusnim djelovanjem, pa se preporuča kod raznih epidemija (gripe, razne viroze). Djeluje umirujuće kod anoreksije, depresija, histerije, hipohondrije, grčenja živaca, neuroza, lupanja, nervoze i slabosti srca, migrene, nesvjestice, napetosti, nesanice, neuralgije, stresa, straha, tegoba s menstruacijom, zabrinutosti, zujanja u ušima. Matičnjak se upotrebljava kod srčanog grča (angina pektoris); kod tegoba sa štitnjačom (hyperthyroidism) i kod Gravesove bolesti; za liječenje astme, glavobolje, grčeva u crijevima i maternici, katara želuca, crijeva i dišnih puteva, kroničnog bronhitisa, migrene, nadutosti, premorenosti, povraćanja, prosljeva, prekomjernog umora, slabosti, želučanih teškoća; pomaže kod poremećaja u digestivnom traktu; djeluje kao vazodilatator (podiže krvni tlak kod osoba s niskim krvnim tlakom); jača cijeli organizam, jača pamćenje, srce, živce; djeluje antivirusno kod kožnih oboljenja kao što su herpes symplex i herpes labialis; koristi se u kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća. Eterično ulje matičnjaka ima antibakterijsko, antigljivično, antioksidansno, protuvirusno, sedativno, narkotičko, spazmolitičko djelovanje. (02) Matičnjak se preporučuje trudnim ženama koje pate od povraćanja te ženama koje ne mogu zatrudnjeti. (04)
Kontraindikacije:
Duga uporaba može iritirati jetru i živce. (02)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Listovi
6. Listovi
7. /
8. /
9. /
10. /
11. /
12. /
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Listovi
6. Listovi
7. /
8. /
9. /
10. /
11. /
12. /
Fotografije:
01. Garitzko, Public domain, via Wikimedia Commons
02. aomorikuma, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. H. Zell, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
04. Cbaile19, CC0, via Wikimedia Commons
05. Musa geçit, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
06. Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Killarnee, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
01. Garitzko, Public domain, via Wikimedia Commons
02. aomorikuma, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
03. H. Zell, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
04. Cbaile19, CC0, via Wikimedia Commons
05. Musa geçit, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
06. Franz Eugen Köhler, Köhler's Medizinal-Pflanzen, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Killarnee, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Literatura:
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
03. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
04. Sadiković, Sadik (2010.), Narodno zdravlje, Europapress holding, Zagreb.
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Lesinger, Ivan (2012.), Kućna biljna ljekarna, Adamić, Rijeka.
03. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.
04. Sadiković, Sadik (2010.), Narodno zdravlje, Europapress holding, Zagreb.