Timijan

Timijan (lat. Thymus vulgaris L.)

Narodna imena: timijan, prava majčina dušica. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: timo, timo comune.
Naziv na engleskom jeziku: thyme, common thyme.

Etimologija: Thymus potječe od grčke riječi "θύμος" (thymos), koja znači "hrabrost" ili "odvažnost", a vojnici su ga nosili u borbama. Latinsko vulgaris znači "običan" ili "uobičajen", što upućuje na njegovu široku rasprostranjenost i čestu uporabu u svakodnevnom životu.

Povijest: Benediktinski su redovnici u ranom srednjem vijeku timijan u srednju Europu donijeli s područja Sredozemlja. Za velikih epidemija kuge u Europi, timijan se opravdano smatralo najboljom zaštitom od zaraze. Njegovu dezinfekcijsku snagu poznavali su još Egipćani, koji su ga koristili za balzamiranje mrtvih. Grci su njime aromatizirali pića i sireve, dok su Rimljani silno cijenili njezinu ljekovitost. (01)

Karakteristike
Općenito: Trajni polugrm. Kao ljekovita biljka kod nas je u narodnoj medicini manje poznata i cijenjena od svoga samoniklog srodnika, majčine dušice, iako je njezina ljekovitost, osobito kod kašlja, veća. (01)
Veličina: Grm naraste do 30 cm visine.  
Listovi: Listovi su mali, uski, sivo-zeleni, aromatični i prekriveni dlačicama. 
Cvjetovi: Sitni svijetlo-ružičasti ili bjelkasti cvjetovi.
Plod i sjeme: Plod je mala, tamnosmeđa orašasta plodina, promjera oko 1–2 mm. Sjeme je vrlo sitno, tamnosmeđe boje, s niskim postotkom klijavosti. Razmnožava se uglavnom vegetativno, reznicama ili dijeljenjem biljke, dok se sjeme koristi rjeđe zbog slabije klijavosti i sporijeg rasta.
Korijen: Korijen je plitko razgranat, drvenast i relativno mali.
Miris i okus: Biljka ima, naročito u vrijeme cvatnje, ugodan, aromatičan miris i okus. Miris timijana može se dobro sačuvati i nakon sušenja. (02)
Stanište: Timijan i njegove brojne podvrste rastu samoniklo u Sredozemlju. U vrtu ga možemo uspješno razmnožavati s pomoću sjemena i reznica. Režemo ga neposredno prije nego što se posve rascvjeta. Nakon prvog rezanja u svibnju ili lipnju, cvate još jednom u rujnu, pa ga možemo ponovno rezati, ali je nakon drugog rezanja osjetljiviji na mraz. (01) Prisutan od mora do 2000 m nadmorske visine; preferira kamenita i suha područja.

Srodne vrste: Rod Thymus obuhvaća mnoge vrste koje su srodne Thymus vulgaris L. (timijanu). Neke od najpoznatijih srodnih vrsta uključuju: Thymus serpyllum (majčina dušica); Thymus citriodorus (limunski timijan); Thymus zygis (španjolski timijan, koji ima bijele cvjetove); Thymus pannonicus. Sve ove vrste dijele mnoge karakteristike poput bogatstva eteričnim uljima, specifičnog okusa i mirisa.

Vrijeme cvatnje: svibanj – lipanj, rujan.

Droga:
THYMI HERBA (bere se cijela zelen, sa svijetlo-ružičastim cvjetovima) ili THYMI FOLIUM (s drvenastog dijela polugrma skidaju se listovi). Tamne točkice na sivo-zelenim listićima zavrnutih rubova zapravo su uljne žlijezde. Osušeni listovi imaju oštar aromatičan miris i blago gorak, aromatičan okus. THYMI AETHEROLEUM: vodenom destilacijom dobiva se žućkasto eterično ulje oštra mirisa i ljuta, gorka okusa. (01)

Upotreba:
Timijan je važan začin za mnoga jela, a smatra se da pospješuje probavu jako masnih obroka. Od davnine je poznat i kao ljekovita biljka; ulazi u sastav različitih preparata protiv kašlja. Ulje je česti sastojak pasta za zube i voda za usta, a pokazalo se i djelotvornim sredstvom protiv crijevnih parazita. (02)

Sastav i aktivne tvari:
Droga sadrži 1-2,5% eteričnoga ulja. Glavni su sastojci fenolni spojevi timol (30-70%) i karvakrol (3-15%). U ulju se nalaze i brojni drugi monoterpeni, npr. cineol, geraniol, borneol i linalool. Kao sve usnače, timijan sadrži trjeslovine (ružmarinska kiselina), triterpene, ursolnu i oleanolnu kiselinu i njihove glikozide, organske kiseline te kavenu i klorogensku kiselinu. Sastav hlapivog ulja, osobito količinski odnos obaju fenolnih sastojaka timola i karvakrola, ovisi o genetskom izvoru biljaka, podneblju i tlu te vremenu ubiranja. Kod prvog rezanja u lipnju, droga sadrži više karvakrola, a kod drugog više timola. Timol se iz ulja kristalizira u obliku bezbojnih kristalića koji mirišu na timijan i ljuta su okusa. (01)

Svojstva: antiseptičko (učinkovito uništava bakterije, viruse i gljivice), antibakterijsko (snažno djeluje protiv bakterija poput Staphylococcus aureus i Escherichia coli), protuupalno (smanjuje upalu, osobito u dišnim putevima, probavnom sustavu i zglobovima), antispazmodičko (ublažava grčeve u probavnom sustavu i mišićima), imunostimulirajuće (jača imunološki sustav, pomaže u prevenciji prehlada i drugih infekcija), aromatično (snažan miris zbog eteričnih ulja), probavno (potiče probavu, ublažava nadutost, plinove i bolove u trbuhu), analgetsko (ublažava bolove, posebno kod bolova u mišićima, zglobovima i glavobolji), opuštajuće (za smanjenje stresa, anksioznosti i poboljšanje raspoloženja), izvor antioksidansa (bogat flavonoidima i polifenolima koji štite stanice od oksidativnog stresa i slobodnih radikala).

Djelovanje (znanstveni izvori):
Timijan djeluje kod kašlja (ekspektorans), utječe na bronhije tako što ih širi (bronhospazmolitik) i
i sprječava razvoj gotovo svih bakterija. Glavna je aktivna tvar eterično ulje. Timijan razrjeđuje sluz (sekretolitik) i pomaže kod iskašljavanja (sekretomotorik). Timol koji izlučujemo preko pluća, u dišnim, probavnim i mokraćnim organima utječe antiseptički i antibakterijski. Spazmolitičko načelo širenja bronhija još nije objašnjeno. Timijan se s velikim uspjehom koristi kod kašlja, bronhitisa i hripavca. Kod želučanih i crijevnih bolesti poboljšava probavu i rastjeruje vjetrove. Stoga ga koristimo kao začin. Potiče i izlučivanje urina (diuretik) i istodobno dezinficira mokraćne organe. Timol se u laboratorijskoj praksi koristi za konzerviranje urina. Hlapivo ulje timijana iii timol čest su sastavni dio krema i pripravka za utrljavanje u kožu kod bolova mišića i zglobova. Kupelji s timijanom umiruju grčeve bronhija, pa ih koristimo kod kroničnog i akutnog bronhitisa. (01)

Djelovanje (narodni običaji):
Timijan se od davnina koristi u liječenju respiratornih bolesti. Čaj od timijana koristi se za ublažavanje kašlja, bronhitisa i upale grla, dok se inhalacije od timijana primjenjuju za pročišćavanje dišnih puteva. U mnogim kulturama smatrao se "lijekom iz prirode" za jačanje imuniteta, a redovito pijenje čaja od timijana povezivalo se s prevencijom prehlada i gripe. Osim toga, timijan je korišten za ublažavanje probavnih smetnji. Čaj od timijana smanjuje nadutost, plinove i grčeve u trbuhu, dok se njegova protuupalna svojstva koriste za liječenje rana i upala kože. U nekim tradicijama, timijan je sastavni dio pripravaka za smanjenje stresa i tjeskobe. U narodnoj medicini, timijan je često bio prepoznat kao biljna "magična" biljka koja povezuje tijelo i duh, čineći ga nezaobilaznim dijelom svakodnevne medicine i života. Infuzija se koristi za  ispiranje slabe kose.

Kontraindikacije:
Pripravke s timijanovim uljem ili timolom dojenčadi i manjoj djeci nikada se ne nanose na lice ili ispod nosa. I kod utrljavanja na prsa i leđa valja biti oprezni, jer zbog refleksa može doći do hipersekrecije (asphyxie laringospazmus). Dugotrajno korištenje zubnih pasta ili vodice za usta s timolom može dovesti do alergijskih reakcija. Takve pripravke uvijek treba mijenjati. Bolesnici s bolešću štitnjače osjetljivi su na timol. Kod uporabe timijana u kupeljima nema nuspojava, a pritom vrijedi pravilo jednako za sve biljne kupelji: nikada ih ne koristimo kod akutnih kožnih oboljenja i većih štećenja kože, teških bolesti s vrućicom, infekcijskih bolesti te kod visokog krvnog tlaka i insuficijencije srca. (01)

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Zelen
6. Zelen
7. Zelen
8. Zelen
9. /
10. /
11. /
12. /