Timijan (lat. Thymus vulgaris L.)
Narodna imena: timijan, prava majčina dušica. (01)
Naziv na talijanskom jeziku: timo, timo comune.
Naziv na engleskom jeziku: thyme, common thyme.
Etimologija: Thymus potječe od grčke riječi "θύμος" (thymos), koja znači "hrabrost" ili "odvažnost", a vojnici su ga nosili u borbama. Latinsko vulgaris znači "običan" ili "uobičajen", što upućuje na njegovu široku rasprostranjenost i čestu uporabu u svakodnevnom životu.
Povijest: Benediktinski su redovnici u ranom srednjem vijeku timijan u srednju Europu donijeli s područja Sredozemlja. Za velikih epidemija kuge u Europi, timijan se opravdano smatralo najboljom zaštitom od zaraze. Njegovu dezinfekcijsku snagu poznavali su još Egipćani, koji su ga koristili za balzamiranje mrtvih. Grci su njime aromatizirali pića i sireve, dok su Rimljani silno cijenili njezinu ljekovitost. (01)
Karakteristike
Općenito: Trajni polugrm. Kao ljekovita biljka kod nas je u narodnoj medicini manje poznata i cijenjena od svoga samoniklog srodnika, majčine dušice, iako je njezina ljekovitost, osobito kod kašlja, veća. (01)
Veličina: Grm naraste do 30 cm visine.
Listovi: Listovi su mali, uski, sivo-zeleni, aromatični i prekriveni dlačicama.
Cvjetovi: Sitni svijetlo-ružičasti ili bjelkasti cvjetovi.
Plod i sjeme: Plod je mala, tamnosmeđa orašasta plodina, promjera oko 1–2 mm. Sjeme je vrlo sitno, tamnosmeđe boje, s niskim postotkom klijavosti. Razmnožava se uglavnom vegetativno, reznicama ili dijeljenjem biljke, dok se sjeme koristi rjeđe zbog slabije klijavosti i sporijeg rasta.
Korijen: Korijen je plitko razgranat, drvenast i relativno mali.
Miris i okus: Biljka ima, naročito u vrijeme cvatnje, ugodan, aromatičan miris i okus. Miris timijana može se dobro sačuvati i nakon sušenja. (02)
Stanište: Timijan i njegove brojne podvrste rastu samoniklo u Sredozemlju. U vrtu ga možemo uspješno razmnožavati s pomoću sjemena i reznica. Režemo ga neposredno prije nego što se posve rascvjeta. Nakon prvog rezanja u svibnju ili lipnju, cvate još jednom u rujnu, pa ga možemo ponovno rezati, ali je nakon drugog rezanja osjetljiviji na mraz. (01) Prisutan od mora do 2000 m nadmorske visine; preferira kamenita i suha područja.
Srodne vrste: Rod Thymus obuhvaća mnoge vrste koje su srodne Thymus vulgaris L. (timijanu). Neke od najpoznatijih srodnih vrsta uključuju: Thymus serpyllum (majčina dušica); Thymus citriodorus (limunski timijan); Thymus zygis (španjolski timijan, koji ima bijele cvjetove); Thymus pannonicus. Sve ove vrste dijele mnoge karakteristike poput bogatstva eteričnim uljima, specifičnog okusa i mirisa.
Vrijeme cvatnje: svibanj – lipanj, rujan.
Droga:
THYMI HERBA (bere se cijela zelen, sa svijetlo-ružičastim cvjetovima) ili THYMI FOLIUM (s drvenastog dijela polugrma skidaju se listovi). Tamne točkice na sivo-zelenim listićima zavrnutih rubova zapravo su uljne žlijezde. Osušeni listovi imaju oštar aromatičan miris i blago gorak, aromatičan okus. THYMI AETHEROLEUM: vodenom destilacijom dobiva se žućkasto eterično ulje oštra mirisa i ljuta, gorka okusa. (01)
Upotreba:
Timijan je važan začin za mnoga jela, a smatra se da pospješuje probavu jako masnih obroka. Od davnine je poznat i kao ljekovita biljka; ulazi u sastav različitih preparata protiv kašlja. Ulje je česti sastojak pasta za zube i voda za usta, a pokazalo se i djelotvornim sredstvom protiv crijevnih parazita. (02)
Sastav i aktivne tvari:
Droga sadrži 1-2,5% eteričnoga ulja. Glavni su sastojci fenolni spojevi timol (30-70%) i karvakrol (3-15%). U ulju se nalaze i brojni drugi monoterpeni, npr. cineol, geraniol, borneol i linalool. Kao sve usnače, timijan sadrži trjeslovine (ružmarinska kiselina), triterpene, ursolnu i oleanolnu kiselinu i njihove glikozide, organske kiseline te kavenu i klorogensku kiselinu. Sastav hlapivog ulja, osobito količinski odnos obaju fenolnih sastojaka timola i karvakrola, ovisi o genetskom izvoru biljaka, podneblju i tlu te vremenu ubiranja. Kod prvog rezanja u lipnju, droga sadrži više karvakrola, a kod drugog više timola. Timol se iz ulja kristalizira u obliku bezbojnih kristalića koji mirišu na timijan i ljuta su okusa. (01)
Svojstva: antiseptičko (učinkovito uništava bakterije, viruse i gljivice), antibakterijsko (snažno djeluje protiv bakterija poput Staphylococcus aureus i Escherichia coli), protuupalno (smanjuje upalu, osobito u dišnim putevima, probavnom sustavu i zglobovima), antispazmodičko (ublažava grčeve u probavnom sustavu i mišićima), imunostimulirajuće (jača imunološki sustav, pomaže u prevenciji prehlada i drugih infekcija), aromatično (snažan miris zbog eteričnih ulja), probavno (potiče probavu, ublažava nadutost, plinove i bolove u trbuhu), analgetsko (ublažava bolove, posebno kod bolova u mišićima, zglobovima i glavobolji), opuštajuće (za smanjenje stresa, anksioznosti i poboljšanje raspoloženja), izvor antioksidansa (bogat flavonoidima i polifenolima koji štite stanice od oksidativnog stresa i slobodnih radikala).
Djelovanje (znanstveni izvori):
Timijan djeluje kod kašlja (ekspektorans), utječe na bronhije tako što ih širi (bronhospazmolitik) i
i sprječava razvoj gotovo svih bakterija. Glavna je aktivna tvar eterično ulje. Timijan razrjeđuje sluz (sekretolitik) i pomaže kod iskašljavanja (sekretomotorik). Timol koji izlučujemo preko pluća, u dišnim, probavnim i mokraćnim organima utječe antiseptički i antibakterijski. Spazmolitičko načelo širenja bronhija još nije objašnjeno. Timijan se s velikim uspjehom koristi kod kašlja, bronhitisa i hripavca. Kod želučanih i crijevnih bolesti poboljšava probavu i rastjeruje vjetrove. Stoga ga koristimo kao začin. Potiče i izlučivanje urina (diuretik) i istodobno dezinficira mokraćne organe. Timol se u laboratorijskoj praksi koristi za konzerviranje urina. Hlapivo ulje timijana iii timol čest su sastavni dio krema i pripravka za utrljavanje u kožu kod bolova mišića i zglobova. Kupelji s timijanom umiruju grčeve bronhija, pa ih koristimo kod kroničnog i akutnog bronhitisa. (01)
Djelovanje (narodni običaji):
Timijan se od davnina koristi u liječenju respiratornih bolesti. Čaj od timijana koristi se za ublažavanje kašlja, bronhitisa i upale grla, dok se inhalacije od timijana primjenjuju za pročišćavanje dišnih puteva. U mnogim kulturama smatrao se "lijekom iz prirode" za jačanje imuniteta, a redovito pijenje čaja od timijana povezivalo se s prevencijom prehlada i gripe. Osim toga, timijan je korišten za ublažavanje probavnih smetnji. Čaj od timijana smanjuje nadutost, plinove i grčeve u trbuhu, dok se njegova protuupalna svojstva koriste za liječenje rana i upala kože. U nekim tradicijama, timijan je sastavni dio pripravaka za smanjenje stresa i tjeskobe. U narodnoj medicini, timijan je često bio prepoznat kao biljna "magična" biljka koja povezuje tijelo i duh, čineći ga nezaobilaznim dijelom svakodnevne medicine i života. Infuzija se koristi za ispiranje slabe kose.
Kontraindikacije:
Pripravke s timijanovim uljem ili timolom dojenčadi i manjoj djeci nikada se ne nanose na lice ili ispod nosa. I kod utrljavanja na prsa i leđa valja biti oprezni, jer zbog refleksa može doći do hipersekrecije (asphyxie laringospazmus). Dugotrajno korištenje zubnih pasta ili vodice za usta s timolom može dovesti do alergijskih reakcija. Takve pripravke uvijek treba mijenjati. Bolesnici s bolešću štitnjače osjetljivi su na timol. Kod uporabe timijana u kupeljima nema nuspojava, a pritom vrijedi pravilo jednako za sve biljne kupelji: nikada ih ne koristimo kod akutnih kožnih oboljenja i većih štećenja kože, teških bolesti s vrućicom, infekcijskih bolesti te kod visokog krvnog tlaka i insuficijencije srca. (01)
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Zelen
6. Zelen
7. Zelen
8. Zelen
9. /
10. /
11. /
12. /
01. Kurt Stüber [1], CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
02. Krzysztof Golik, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. Henry Brisse (upload by user:Abalg), CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
04. David J. Stang, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
05. Salicyna, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
06. Walther Otto Müller, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Стелиян Касабов / Stelian Kasabov, Public domain, via Wikimedia Commons
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Grlić, Ljubiša (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb.