Vrkuta

Vrkuta  (lat. Alchemilla vulgaris L.)

Narodna imena: gospin plašt, virak, plahtica, rosnik, rosanica, lava. (01) 
Naziv na talijanskom jeziku: alchemilla, alchimilla, erba stella, ventaglina.
Naziv na engleskom jeziku: lady's mantle.

Etimologija: U prošlosti su alkemičari (prema nazivu biljke - Alchemilla) htjeli iz vode, tj. rosne kapljice koju je biljka ispuštala, napraviti zlato. (03) Hrvatski naziv "vrkuta" vjerojatno dolazi od glagola "vrkutati", što se odnosi na način na koji se listovi savijaju ili na povezanost s narodnim vjerovanjima o plodnosti i ženskom zdravlju, s obzirom na tradicionalnu upotrebu biljke u liječenju ginekoloških tegoba.

Povijest:  U srednjem vijeku ovoj su biljci pridavali čarobnjačka svojstva. Uz to, vjerovalo se da vrkuta može sačuvati djevičanstvo ili ženama vratiti izgubljenu ljepotu i mladost. (01) U knjigama o ljekovitom bilju iz 16. stoljeća vrkuta se cijenila kao najbolji lijek za rane i ženske bolesti, osobito kod tegoba s menstruacijom. (02) U germanskoj mitologiji biljka je posvećena Friggi, božici prirode i plodnosti. Arapske žene vjeruju da im čarobna moć vrkute daje ljepotu i mladost. (03)

Karakteristike
Općenito: Trajna biljka, ima uspravnu ili podignutu stabljiku, koja se razvija bočno na rozeti.
Veličina: Biljka naraste od 10 do 40 cm visoko. 
Listovi: Listovi su pretežno prizemni, na dugim peteljkama, dlanasto ili krpasto razdijeljeni i nazubljeni. Vrkuta ima karakteristični oblik lista, koji podsjeća na plašt. Za vlažnog vremena na rubu lista izlučuju se sitne kapi vode, koje se skupljaju u ljevkastom udubljenju lista, što se također može povezati s kišnim plaštem. Odatle je i naziv biljke „gospin plašt“ zajednički mnogim jezicima.
Cvjetovi: Cvjetovi su zelenkasto-žuti, sitni, bez latica, skupljeni u gornjem dijelu stabljike u nepravilni metličasti cvat. (01)
Plod: Plod vrkute je sitni, suhi orahčić koji ne puca pri zrenju.
Sjeme: Sjemenke su male, lagane i prilagođene širenju vjetrom i vodom. Iako biljka razvija sjeme, često se razmnožava i vegetativno.
Korijen: Korijen je vlaknast i plitak, prilagođen umjerenim i vlažnim staništima. Sadrži tanine, zbog čega se tradicionalno koristio u ljekovite svrhe.
Miris i okus: Vrkuta nema izrazito jak miris. Svježi listovi mogu imati blago biljni i zemljani miris, dok sušena biljka poprima suptilnu herbalnu aromu. Okus vrkute je blago gorak i trpak, zbog visokog udjela tanina.
Stanište: Biljka raste po svježim i vlažnim livadama i travnjacima, a i po svjetlijim šumama, pretežno u našim planinskim krajevima. Često prekriva veće površine. (01)

Srodne vrste: 
Vrkuta ima mnogo međusobno srodnih podvrsta, koje je ponekad teško razlikovati. (01) U Hrvatskoj raste nešto više od desetak vrsta vrkute, koje razlikuju samo stručnjaci. U svrhu liječenja točno određivanje i nije potrebno jer sve vrste sadrže slične aktivne tvari. U farmaceutskoj se literaturi pod nazivom vrkuta (Alchemilla vulgaris L.) nalazi više različitih vrsta. U Švicarskoj se najviše cijene vrste s dlanasto razdijeljenim listovima koje kod nas rastu u planinskom pojasu. (02)

Vrijeme cvatnje: svibanj - kolovoz.

Droga: 
ALCHEMILLAE HERBA: bere se zelen bez korijena i dobro je osuši. Bez mirisa je, a okus je blago trpak i gorak. Moguće je ubirati i samo listove (ALCHEMILLAE FOLIUM). (02) Uglavnom, sabire se cijela biljka u cvatu. Suši se na toplom i zračnom mjestu, u sjeni. (03)

Upotreba:
Mladi listovi, koji se razvijaju od travnja, mogu poslužiti za pripremanje variva, juha i salata. Obično se miješaju s drugim divljim povrćem. Za vitaminski čaj može se upotrijebiti i starije lišće, sve do rujna, svježe ili osušeno. U Sovjetskom savezu prah od osušene biljke upotrebljavao se kao vitaminski začin i zimski dodatak jelima. (01)

Sastav i aktivne tvari: 
U mladim listovima ima oko 130 mg% vitamina C, a u starijim mnogo treslovina, zbog čega su trpki i gorki. (01) Unatoč iznimnoj popularnosti u narodnoj medicini, vrkuta je razmjerno neistražena. Glavni su sastojci trjeslovine katehinskog tipa, različiti flavonoidi, ponešto gorkih tvari i saponina te manje količine hlapiva ulja. (02)

Svojstva: adstrigent, antibakterik, antidijabetik, antidijaroik, antiinflamatorik, antikonvulsant, antiseptik, antiviral, detoksikant, dijetetik, diuretik, emenogog, hemolitik, hemostatik, kozmetik, stiptik. (03)

Djelovanje (znanstveni izvori): 
Djeluje kao adstringens i blago opušta grčeve (spazmolitik). Zbog spazmolitičkog djelovanja upotrebljava se za želučane i crijevne bolesti, osobito za proljeve. Preporučuje se i za ženske bolesti, osobito za prejako mjesečno krvarenje. Vrkuta se još češće koristi izvana, kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu, za ispiranje rana i mjehurastih kožnih ekcema. Neki ga osobito preporučaju u obliku sjedećih kupelji ili za ispiranje kod bijelog pranja. (02)

Djelovanje (narodni običaji): 
Vrkuta je biljka za rane, ženske bolesti te za sve vrste krvarenja. Zbog toga što sadrži tanine, koristi se kod: svih vrsta krvarenja (rane, posjekotine, krvarenja iz nosa, ranice na maternici); kod ženskih bolesti (menstrualni izljev, slaba maternica, ispadanje maternice, bolne menstruacije, jaki iscjedak, ciste, bijelo pranje, klimaterijske tegobe, pubertetske tegobe djevojčica, olakšava porod); stari je lijek za grozničava stanja i tegobe sa želucem i crijevima (proljev, gastritis, slab apetit, polipi u crijevima, krvarenje čira, krvarenje hemoroida, ulcerozni kolitis, katar crijeva i želuca, nametnici u crijevima, i dr.); u liječenju tegoba bubrega i mjehura; za jačanje cijelog organizma (mišićna slabost), naročito anemičnih i malokrvnih osoba; za vanjsku uporabu koristi se kod kožnih bolesti i raznih čireva, gnojnih rana, posjekotina, uboda insekata te za kožu lica, za pranje lica, protiv raznih kožnih nečistoća (svježa biljka u obliku obloga, osušena u obliku praška); koristi se u liječenju raznih upalnih stanja, za ispiranje usne šupljine i grla, za ispiranje očiju; uravnotežuje višak tjelesne težine; djeluje kod raznih oboljenja kojima su uzročnici virusi; pomaže kod srčanih tegoba, slabih živaca, nesanice, glavobolje, astme, lošeg apetita. (03)

Kontraindikacije: 
Osobe koje imaju komplikacije sa žuči, želucem i jetrom ne bi smjele uzimati vrkutu. (03) Vrkuta se ne preporučuje tijekom trudnoće, jer može potaknuti kontrakcije. Osobe s bolestima jetre i probavnim smetnjama trebaju je izbjegavati zbog visokog udjela tanina. Dugotrajna upotreba može uzrokovati nadraženost želuca ili zatvor. Također, može pojačati učinak lijekova za zgrušavanje krvi, pa je potrebna opreznost kod osoba s poremećajima zgrušavanja ili na antikoagulantnoj terapiji.

Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. Zelen
6. Zelen
7. Zelen
8. Zelen
9. /
10. /
11. /
12. /

Galerija slika: