Crvotočina (lat. Lycopodium clavatum L.)
Narodna imena: obična crkvotočina, (01) prašumljica, prečica, plavun, lisičak, (02) zmijina mahovina, lisičjek, lisičjak, vučja noga, prašuljica. (03)
Naziv na talijanskom jeziku: licopodio.
Naziv na engleskom jeziku: clubmoss.
Etimologija: Naziv Lycopodium potječe od grčkih riječi "lykos" (vuk) i "podion" (stopalo), jer oblik izdanaka biljke podsjeća na vukovo stopalo. Drugi dio imena, clavatum, dolazi od latinske riječi "clava", što znači bat ili štap, zbog oblika plodnih izdanaka koji izgledaju poput malog batina.
Povijest: Lycopodium clavatum L. poznat je još od antike, a koristio se u tradicionalnoj medicini i ritualima. U srednjem vijeku, biljka je smatrana ljekovitom, osobito za liječenje bolesti dišnog sustava i upala. Njezine spore, koje su vrlo zapaljive, korištene su u vatrometima i kao prah za stvaranje bljeskova u fotografiji. U 18. i 19. stoljeću, biljka je bila predmet botaničkih istraživanja, a mnoge vrste iz roda Lycopodium su proučavane zbog svojih primjena u farmaciji i znanosti.
Karakteristike
Općenito: Trajna puzava biljka, račvasto razgranjena i obrasla sitno zelenim gustim usiljenim listićima (sliči mahovini). Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine, koje na vrhu nose po 2 plodna klasa kao viljuške (listići s trusnicama). Truske čine sitni svijetlo žuti prah; prianja uz predmete, pliva po površini vode a da se ne kvasi. Prašak je bez ukusa i mirisa, u plamenu lako gori i izgara. (02)
Veličina: Može narasti do 30-40 cm visine.
Listovi: Listovi su mali, uski, igličasti i smješteni u spiralu.
Cvjetovi: Lycopodium clavatum L. nema pravi cvijet, reproducira se sporangijama na konusima.
Plod i sjeme: Lycopodium clavatum L. proizvodi sporangije koje sadrže spore, ne pravi plod ili sjeme.
Korijen: Kratki, razgranati, vlaknasti i smješten u tlu.
Miris i okus: Nema izražen miris ni okus.
Stanište: Crvotočina raste u kiselim crnogoričnim šumama, od nizina do gorskog pojasa. (01)
Srodne vrste: Srodne vrste Lycopodium clavatum L. uključuju Lycopodium annotinum, Lycopodium complanatum i Lycopodium selago. Sve ove vrste pripadaju obitelji Lycopodiaceae, karakterizirane sličnim izgledom i rastom u vlažnim, sjenovitim staništima, a razlikuju se prema veličini, obliku i gustoći izdanaka.
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz.
Droga:
LYCOPODIUM: U srpnju i kolovozu beremo zrele sporangije, sušimo ih i iz njih istresamo žuti prah. Drogu čuvati u tamnim, dobro zatvorenim posudama.
LYCOPODII HERBA: Zelen kod životinja koristi se tek rijetko, jer je otrovna. (01)
Upotreba:
Lycopodium clavatum L. koristi se u industriji zbog svojih zapaljivih spora, koje su u prošlosti korištene u proizvodnji vatrometa, fotoaparatskih bljeskova i eksploziva. Spore ove biljke imaju visoku zapaljivost i bile su ključne u ranim fazama razvoja fotografije, kao "flash powder". Osim toga, biljka se koristi u izradi prirodnih boja i tinte, jer njezina vlakna mogu biti korištena za proizvodnju različitih materijala. Zeleni izdanci Lycopodium clavatum također se koriste u florističkoj industriji za dekorativne svrhe. U prošlosti su se izdanci koristili i za izradu tradicionalnih britvi i četki zbog svoje čvrstoće i fleksibilnosti. Danas se biljka također istražuje u biotehnološkim i ekološkim studijama, osobito u kontekstu bioremedijacije i zaštite okoliša.
Sastav i aktivne tvari:
Spore sadrže veliku količinu ulja (50%), različite sterole i polisaharid sporonin (20-45%) kao i, vjerojatno, manje količine alkaloida. Droga od zeleni sadrži vrlo neobično građene alkaloide likopodin, klavatin i druge, otrovne, a uz njih i flavonoide i triterpene. (01)
Svojstva: protuupalno (koristi se za ublažavanje upalnih stanja, posebno u dišnim putevima), antimikrobno (djeluje protiv bakterija i gljivica, pomaže u liječenju infekcija), antiseptičko (pomaže u čišćenju rana i sprječava infekcije), diuretičko (potiče izlučivanje mokraće, pomaže kod problema s mokraćnim sustavom), laksativno (djeluje blago kao laksativ, pomaže u regulaciji probave), protiv nervoznog stresa (koristi se u homeopatiji za smanjenje anksioznosti i stresa), tretman reumatizma (koristi se za ublažavanje bolova i upala kod reumatskih bolesti), ublažava probavne smetnje (pomaže u liječenju žgaravice i nadutosti), tretman bolesti dišnog sustava (koristi se kod kašlja, bronhitisa i astme), pomlađujuće svojstvo (tradicionalno se koristi za poboljšanje tonusa kože i borbu protiv starenja).
Djelovanje (znanstveni izvori):
Biljka Lycopodium clavatum L. istraživana je zbog svojih ljekovitih svojstava, osobito u tradicionalnoj medicini i homeopatiji. Znanstvena istraživanja potvrđuju njezinu protuupalnu, antimikrobnu i diuretičku aktivnost. Studije su pokazale da ekstrakti iz Lycopodium clavatum mogu inhibirati rast određenih bakterija i gljivica, što upućuje na njegov potencijal kao prirodni antiseptik. Sadrži alkaloide, flavonoide i druge bioaktivne tvari koje mogu imati neuroprotektivna svojstva, pomažući u smanjenju simptoma anksioznosti i stresa. Također, bilje je proučavano zbog svojih potencijalnih učinaka na probavni sustav, jer ima laksativno i protuupalno djelovanje, što može pomoći kod probavnih smetnji. Iako se koristi u tradicionalnoj medicini, važno je napomenuti da većina istraživanja još uvijek nije dovoljno opsežna da bi se donijeli čvrsti zaključci o učinkovitosti i sigurnosti Lycopodium clavatum u modernoj terapiji. Neka istraživanja također sugeriraju da njegova primjena može imati ulogu u bioremedijaciji, apsorpciji toksina iz tla. Za detaljnije informacije potrebno je daljnje znanstveno istraživanje kako bi se potvrdila njegova potencijalna primjena.
Djelovanje (narodni običaji):
Prašak se koristi za posipanje ranjavih mjesta na koži djece ako je od mokraće izjedena. Narod upotrebljava i čitavu zelen protiv bolesti mjehura, proljeva i mokraćnih kanala. Bolje je koristiti je u manjoj količini, jer jača doza može izazvati poremećaje. Prašak se može upotrijebiti protiv bolesti jetre. Dobar je i za liječenje psorijaze (kožna bolest) i kod vlažnog lišaja. (02)
Čaj ove biljke se preporuča oboljelima od gihta (ulozi) i reumatskih bolesti čak i onda kad su se već pokazale promjene na zglobovima, kao i kod kroničnoga zatvora stolice i hemoroida. Osobe koje imaju proljev smiju samo s najvećim oprezom piti čaj, jer se inače mogu pojaviti crijevni grčevi. Crvotočina ne smije se nikada kuhati nego samo preliti s proključalom vodom. Čaj se također koristi kod svih oboljenja mokraćnih i spolnih organa, bolova i otvrdnuća testisa, kod nastajanja bubrežnog pijeska i bubrežnih grčeva. Crvotočina je nezaobilazna kod upale jetre, pojave bolesnih izraslina na vezivnom tkivu jetre, čak i kad su oboljenja već zloćudna. U procesu ozdravljenja omogućuje brz povrat pune snage. Također se koristi i za liječenje ciroze jetre i zloćudnih oboljenja jetre, čak i onda kad slučaj izgleda beznadan. Kod grčeva u listovima crvotočinu stavimo u maramu i omotamo oko lista. Možemo pripraviti i kupku za noge i za grčeve u mjehuru. Brašno od spora crvotočine, pomaže kod teških bolesnika koji imaju rane od ležanja, odnosno dekubituse. (03)
Kontraindikacije:
Zbog otrovnog djelovanja zeleni crvotočine, ne preporučuje se njeno korištenje. (01) Općenito, biljka Lycopodium clavatum L. može izazvati nuspojave ako se koristi u velikim količinama, uključujući iritaciju probavnog sustava. Nije preporučljiva za osobe s alergijama na biljke iz porodice Lycopodiaceae. Trudnice, dojilje i mala djeca trebaju izbjegavati uporabu bez konzultacije s liječnikom. Također, treba izbjegavati uzimanje u kombinaciji s lijekovima koji utječu na bubrege i mokraćni sustav. Preporuča se savjetovanje s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom prije primjene.
Kalendar branja:
1. /
2. /
3. /
4. /
5. /
6. /
7. Sporangije
8. Sporangije
9. /
10. /
11. /
12. /
01. Jason Hollinger (pellaea), CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
02. Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
03. TheOtherGabs, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
04. Kk, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
05. Bernd Haynold, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
06. Otto Wilhelm Thomé, Public domain, via Wikimedia Commons
Naslovna: Kingfiser, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
01. Toplak Galle, Katja (2001.), Hrvatsko ljekovito bilje, Mozaik knjiga, Zagreb.
02. Gelenčir, Nikola (1989), Prirodno liječenje biljem, Znanje, Zagreb.
03. Treben, Maria (2006.), Zdravlje iz Božje ljekarne, Matisk, Maribor.